Rupa

Rupa (Le Trou, 1959), Francuska/Italija, c/b, 123 min (izvorna verzija 140 min), Play-Art/ Filmsonor/Titanus, r.: Jacques Becker, sc.: J. Becker, José Giovanni, Jean Aurel, prema Giovannijevu romanu, df.: Ghislain Cloquet, sgf.: René Mondelini, ul.: Michel Constantin (Jo), Philippe Leroy (Manu), Marc Michel (Gaspard), Jean Kéraudy (Roland), Raymond Meunier (»gospodin«), André Bervil (upravitelj zatvora), Eddy Rasimi (Bouboule), Catherine Spaak (Nicole).

U pariškom zatvoru Santé, četiri osuđenika na dugogodišnje tamnovanje iz iste ćelije, planiraju, na čelu s ubojicom Manuom, bijeg. Neočekivano im se pridružuje i peti, Gaspard, optužen za pokušaj umorstva supruge, no i njega uključuju u svoj pothvat. Bježat će se prolazom, koji krče, od ćelije do kanalizacije. Uz strah da ne budu otkriveni, sama izvedba nakane nije bez pogibelji. Time jača njihova solidarnost, spriječiti ih može samo nešto nepredviđeno.

Prema istinitom slučaju koji se dogodio netom nakon II. svj. rata, Becker je imao pripremljen scenarij već 1947., no na realizaciju se odlučio tek nakon romana J. Giovannija, istaknutog autora tzv. crne serije (série noire) franc. krim. proze. Posljednji Beckerov film autoru je vratio ugled nakon što je kritika osrednje prihvatila njegove filmove realizirane poslije, → Ne diraj u lovu. Po nekim je mišljenjima i redateljev najuspjeliji, posebno značajan kao produžetak specifične tradicije franc. filma – teme bijega koja simbolizira čovjekovu žudnju za slobodom, a kao dokaz čovjekove moralne snage, pa se u tom smislu posebno nastavlja na Renoirovu → Veliku iluziju i Bressonov film → Osuđenik na smrt je pobjegao. Sličniji je drugome zbog realističnosti prosedea (osim završnih akorda iz Melodie A. Rubinsteina, nema glazb. pratnje) i zbog minucioznog prikaza izvedbe bijega u čemu je i model za brojne kasnije filmove, te zbog izbora ugl. nepoznatih glumaca. Razlikuje ga prikaz više (udruženih) ljudi što omogućuje izravnije izričaje emocionalnosti, posebice u sceni kad se nakon rušenja zemlje u opkopu nađu dvije ruke zatrpanih. Becker je preminuo ubrzo nakon završetka realizacije filma.

A. Peterlić