Russell, Ken

Russell, Ken, brit. redatelj (Southampton, 1927 – Lymington, 2011). Polazio nautički koledž Pangborne, bio kadet trg. mornarice. Od 1949. baletni plesač, od poč. 1950-ih profesionalni modni fotograf, 1956–58. snima nekoliko amat. filmova. Za brit. javnu TV (BBC) 1959–70. režira 32 filma o lik. umjetnosti i glazbi, među kojima se izdvajaju o S. S. Prokofjevu (1961), E. Elgaru (1962), I. Duncan (Najveća plesačica na svijetu, 1966), Danteu Gabrielu Rosettiju (Danteov pakao, 1967), F. Deliusu (Ljetna pjesma, 1968), R. Straussu (Ples sedam velova, 1970). Kinoprvijenac mu je komedija Francuska moda (1962), pozornost privlači ekranizacijom romana D. H. Lawrencea → Zaljubljene žene, kojim najavljuje ključne preokupacije seksualnim frustracijama i stanjima svijesti protagonista, iako znatno suzdržanijim stilom od daljnjih djela. Filmovima → Demoni, usredotočenim na lik slobodoumna svećenika iz XVII. st. Grandiera, i Ljubitelji glazbe (1971), o P. I. Čajkovskom, potpuno i najzaokruženije definira značajke svojeg prosedea – tzv. barokni red. stil predočen čestim kranskim vožnjama i manipuliranjem vizualnim kodovima kompozicijskim i perspektivnim iskrivljenjima, gradnjom narativnog ritma po uzoru na glazb. partiture i preferiranjem prizora subjektivnih vizija nad klas. naracijom, a s ciljem brisanja granice izmišljaja i dok. činjenica. Potonjim djelom ujedno uspostavlja i tematske obrasce svojih biografskih filmova o poznatim umjetnicima: razmatranje sprege seksualnosti i smrti, destrukcije i kreativnosti te ovisnost percepcije zbilje o umj. iluziji, uz sklonost ekscesivnim, često grotesknim prizorima seksualnih odnosa, psih. neuroza, snova i vizija. Takve obrasce maniristički razvija u Divljem Mesiji (1974), o kiparu H. Gaudieru-Brzeski, i u Mahleru (1974), a potom nakon ekranizacije rock-opere Tommy (1975), u gotovo karikaturalnom smjeru u filmovima Lizstomania (1976), o F. Lisztu, i Valentino (1977), u kojima protagoniste predstavlja kao svojevrsne pop zvijezde svojeg razdoblja. Potom širi žanrovski raspon pa režira znanstvenofantastične Korijene priviđenja (1979) dovodeći do vrhunca sklonost prema scenama halucinacija, zatim triler Zločin iz strasti (1984), kostimirani film strave Gothic (1986) te Salomin posljednji ples (1988), prema drami O. Wildea. Ostali važniji filmovi: Momak (1971), Duga (1989).

B. Kragić