Satyricon

traži dalje ...

Satyricon (1969), Italija, boja, 138 min, PEA, r.: Federico Fellini, sc.: F. Fellini, Bernardo Zapponi, Brunello Rondi, prema Petronijevu djelu, df.: Giuseppe Rotunno, glazba: Nino Rota, ul.: Martin Potter (Enkolpije), Hiram Keller (Ascilt), Max Born (Gitonije), Mario Romagnoli (Trimalhion), Magali Noël (Fortunata), Salvo Randone (Eumolp), Capucine (Trifena), Alain Cuny (Likas).

U Rimu za Neronove vladavine, dva mlada prijatelja, Enkolpije i Ascilt, posvade se zbog vlasništva nad robom, dječakom Gitonijem. Stoga daju Gitoniju mogućnost da sam izabere s kim želi ostati te on odabere Ascilta. Enkolpije se stoga odluči ubiti, ali ga spasi iznenadni potres. Nakon niza pustolovina Enkolpije se pomiri s Asciltom te oni sudjeluju u otmici hermafrodita iz jednog hrama. Ovaj, međutim, umre te Enkolpije biva kažnjen impotencijom pa oni kreću pronaći lijek.

Fellinijev odmak od izravnog prikaza suvremenosti u rekonstrukciju prošlosti očituje autorovo kontinuirano zanimanje za prikaz društva u krizi, ali ne više isključivo kroz prizmu pojedinca, već oslikavanjem svojevrsne društv. freske. Nezavršenost i fragmentarnost Petronijeva djela omogućila je redatelju puno razvijanje mozaične dramaturgije i vizualno stiliziranih, fantastičnih prizora poput snovite sekvence posjeta bordelu snimljene kontinuiranom vožnjom. Narativno raspršenom filmu jedinstvo daje vizija dehumaniziranog, kaotičnog, amoralnog ambijenta kao parabole suvr. svijeta. Pritom se Fellini usredotočava na razmatranje dekadencije umjetnosti i mita: kazalište je svedeno na senzacionalne efekte po uzoru na gladijatorske borbe, na Trimalhionovoj gozbi jedino je Eumolp dirnut recitacijom grč. tragičara, a ant. religijom dominiraju praznovjerje i magija. Fellini također naglašava viđenje predloška kao parodije Odiseje s izrazitim homoseksualnim tonovima, iako narativna struktura filma parodično slijedi i biblijski obrazac grijeha, kazne i iskupljenja pri čemu završna scena, u kojoj Eumolpovi nasljednici jedu njegovo tijelo, parodira kršć. euharistiju.

B. Kragić

ilustracija
SATYRICON, F. Fellini

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Satyricon. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1637>.