Scola, Ettore

Scola, Ettore, tal. redatelj (Treviso, 1931). Studirao pravo, novinar, na filmu od 1954. kao scenarist, režira od 1964 (komedija Ako dopuštate, govorimo o ženama). Velik uspjeh postiže tipičnom tal. populističkom komedijom Drama ljubomore (1970), o nevjeri, potom melankoličnom metafilm. komedijom → Toliko smo se voljeli, groteskom → Ružni, prljavi, zli (nagrada za režiju u Cannesu) i dramom → Izuzetan dan, kojima iskazuje zanimanje za društveno marginalne likove. Noć u Varennesu (1981), o pokušaju bijega franc. kralja Luja XVI. iz zemlje 1791. i s likovima pov. osoba – T. Painea, Casanove i Restifa de la Bretonna kao simbolima revolucije, nostalgije uživanja i prosvjetiteljstva – iskaz je redateljevih sklonosti spektaklu što potvrđuju filmovi Ples (1983), adaptacija glazbeno-scenskog spektakla u kojemu se bez dijaloga u istom ambijentu izmjenjuju pov. razdoblja predstavljena različitim plesovima i burlesknim prizorima, i Putovanje kapetana Fracasse (1991), kostimirani film ležerna duha, o putujućim glumcima u XVIII. st. i s temeljnim motivom odnosa iluzije i zbilje odn. zbilje kao predstave. Slične preokupacije dijele i filmovi o odnosu tal. društva i samoga filma – (Balkon, 1980), u kojem razmatra poetičku iscrpljenost tal. komedije čije zvijezde V. Gassman, M. Mastroianni i U. Tognazzi tumače ironične inačice svojih ranijih tipova te Splendor (1988), dok zanimanje za melodramu i intimističku problematiku pokazuju Ljubavna strast (1981), o vezi mladog časnika i neprivlačne usidjelice, i Obitelj (1987), o nekoliko naraštaja velike obitelji od poč. XX. st. do suvremenosti.

B. Kragić