Shepard, Sam

Shepard, Sam (Fort Sheridan, Illinois, 1943), amer. dramatik, redatelj i glumac. Najznačajniji amer. dramatik nakon E. O’Neilla i A. Millera, svoje dramaturške inovacije dijelom zasniva i na preuzimanju film. tehnika – drama Blues bijesnog psa (1971) izvorno je čak bila podnaslovljena »scenski film« – posebice brze izmjene i paralelne montaže disparatnih prizora i dijegetičkih razina. Drame su mu često ekranizirane, npr. Simpatico (M. Warchus, 1999), dok je za film R. Altmana Lud zbog ljubavi (1985), u kojemu igra gl. ulogu, sam adaptirao svoj komad. Kao scenarist surađivao je na dramaturški inovativnim ostvarenjima (Točka Zabriskie M. Antonionija, 1970; Renaldo i Clara B. Dylana, 1978), dok se scenarij za → Paris, Texas, usredotočen na fizičke i izvedbene aspekte jezičnog iskaza, bitno razlikuje od predložaka za filmove koje je sam režirao, Daleki sjever (1989) i Nijemi jezik (1993), s naglašenom razinom vizualnog oblikovanja kompozicijom kadra bojom i svjetlom. Njegovu je film. poetiku presudno obilježilo glumačko iskustvo u filmu → Božanstveni dani, pod čijim utjecajem razvija upotrebu dugih statičnih kadrova, kao i montažno povezivanje fabularno nepovezanih elemenata u cjelinu određenu ugođajem, ritmom, prirodnom simbolikom i mitološkim intertekstom. Uz psihol. uloge ugl. odlučnih, ali introvertiranih likova u filmovima → Put u svemir (nominacija za Oscara), Uskrsnuće (D. Petrie, 1980), Zemlja (R. Pearce, 1984), Sjajni anđeo (M. Fields, 1991), Jednom ubiti (Ch. Menaul, 2000), uspješno nastupa i u komedijama, a ističe se i izvedbama autorefleksivnih likova koji svoj psihol. identitet konstruiraju nizom samosvjesnih verbalnih i gestikulatornih asocijacija poput uloga u Božanskim danima, Ludima zbog ljubavi, Homo faberu V. Schlöndorffa (1991., kao inženjer Faber, adaptaciji prema romanu M. Frischa te Hamletu M. Almereyde (2000., kao Duh).

T. Brlek