:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Shindo, Kaneto, jap. redatelj i scenarist (Hirošima, 1912 – Hirošima, 2012). Iz obitelji osiromašenih zemljoposjednika, već nakon osnovne škole počinje raditi u film. studijima. Od poč. 1930-ih bavi se scenografijom, a nakon 1945. postaje jedan od najplodnijih i najcjenjenijih jap. scenarista (osobito se ističe suradnja s K. Yoshimurom, npr. Kraj obitelji Anjo, 1947; Legenda o Genjiju, 1951). S Yoshimurom i budućom čestom glumicom svojih filmova, poslije i suprugom, N. Otowa, osnovao je 1950. nezavisnu film. tvrtku Kindai Eiga Kyokai, a 1951. režira svoj prvi film Priču o voljenoj ženi, posvetu rano preminuloj prvoj supruzi. Međunarodno se afirmirao Djecom Hirošime (1952), s protagonisticom djevojčicom koja je u eksploziji atomske bombe izgubila roditelje; film je utemeljen na svjedočenjima hibakušâ - onih koji su preživjeli bombardiranje. Tijekom 1950-ih Sh. se često usredotočava na prikaz životnih uvjeta društv. marginalaca i profiliranih ženskih likova (Minijatura, 1953; Glumica, 1956). Svj. slavu donosi mu Goli otok (1961), film bez ijedne izgovorene riječi, koji dokumentaristički tematizira oskudnu egzistenciju mještana otoka bez vode, a velik odjek ima i Onibaba (1964), vizualno fascinantna jezovito-erotska pov. priča o dehumanizaciji seksualno frustriranih svekrve i snahe u ratom opustošenoj provinciji. Od njegovih daljnjih filmova izdvaja se dok. film Život filmskog redatelja: bilješke o Kenjiju Mizoguchiju (1975). Ljevičarski usmjeren, sklon društveno-kritičkom pristupu, ali i psihol. razradi likova, nerijetko i njihove erotske dimenzije, s omiljenom temom održanja ugrožene obitelji, izrazito vizualno nadaren, Sh. je uz A. Kurosawu i M. Kobayashija najistaknutiji autor prve poslijeratne generacije jap. filmaša. Ostali važniji filmovi: Izgubljeni spol (1966), Kuroneko (1968), Živi danas (1970), Slijepi klaun (1977), Posljednja bilješka (1995), Volja za životom (1999).

D. Radić