Silom dadilja

Silom dadilja (Bringing Up Baby, 1938), SAD, c/b, 102 min, RKO, r.: Howard Hawks, sc.: Dudley Nichols, Hagar Wilde, prema priči O. Wildea, df.: Russell Metty, glazba: Roy Webb, ul.: Katharine Hepburn (Susan Vance), Cary Grant (David Huxley), Charles Ruggles (Appelgate), May Robson (teta Elizabeth), Walter Catlett (Slocum), Barry Fitzgerald (Gogarthy), George Irving (Peabody), Fritz Feld (dr. Lehman).

Paleontolog David, potpuno posvećen sastavljanju kostura dinosaura, odlazi na sastanak s Peabodyjem, odvjetnikom bogatašice Elizabeth Vance, potencijalne donatorice Davidova muzeja. Sastanak međutim propadne jer Davida omete mlada Susan. Ona je Elizabethina nećakinja i, da mu se iskupi, odluči ga povesti u tetinu ladanjsku kuću u Connecticutu. Impulzivna Susan izluđuje Davida, to više što im u automobilu društvo prati leopard Susanina brata. Ipak, uspijevaju doći na odredište, ali tamo Elizabethin terijer ukrade Davidu posljednju kost njegova dinosaura.

Remek-djelo screwball-komedije, film u središte stavlja junakinju koja simbolizira pustolovinu i svijet pragmatičke slobode dominirajući nad neodlučnim, povodljivim i njoj potpuno inferiornim junakom koji pokazuje želju za sređenim životom bez nepoznanica. Razrješenje u žanrovski tipičnom pastoralnom ambijentu tzv. zelenog svijeta omogućeno je Davidovim prihvaćanjem Susaninih vrednota pa film razvija gotovo alegorijsku shemu povezivanja protagonista, preobraćenja i pomirenja, a zbog neobjašnjive vezanosti protagonista komentiran je i kao osebujna inačica tzv. komedije ponovnog vjenčanja. Hawks je, karakterističnim ekonomičnim stilom zasnovanim na usredotočivanju na osnovno zbivanje u kadru, funkcionalno izrazio takve narativne formule, ali i ugođaj igre i svetkovine, odn. slike anarhije i kaosa s brojnim ponavljanjima i variranjima replika i situacija, apsurdnim komponentama (leopard), ekscentričnim likovima (teta, lovac, sluga) i »pomaknutim« ponašanjem protagonista kojima film, najočitije od svih screwball-komedija, korespondira s tzv. anarhističkom ili luckastom komedijom (npr. braće Marx). Takvom ugođaju cjeline posebice pridonose interpretacije K. Hepburn i C. Granta, koji, neprestano u pokretu, postižu vrhunsku i rijetko dosegnutu kombinaciju fiz. i verbalne dinamike.

B. Kragić