Sirove strasti

Sirove strasti (Basic Instinct, 1992), SAD, boja, 128 min, Guild/Carolco/Canal, r.: Paul Verhoeven, sc.: Joe Eszterhas, df.: Jan de Bont, glazba: Jerry Goldsmith, ul.: Michael Douglas (Nick Curran), Sharon Stone (Catherine Tramell), George Dzundza (Gus Moran), Jeanne Tripplehorn (dr. Beth Garner), Denis Arndt (Walker), Leilani Sarelle, Dorothy Malone.

Okorjelog istražitelja Nicka Currana privlači književnica Catherine Tramell, fatalna plavuša, u čijem je romanu opisano umorstvo kakvo je potom zadesilo njezina ljubavnika. Curran počne sumnjati u nevinost Catherine, koja ubrzo postaje njegova ljubavnica, a čiji seksualni apetit ne mogu zadovoljiti samo muškarci.

Ovaj je erotski triler privukao veliku pozornost unatoč čestim prigovorima eksploatacijskom tretmanu seksualnosti i nasilja (zbog čega su u više zemalja distribuirane kopije iz kojih su izbačene najprovokativnije scene). Fotografske, režijske, glazbene i dramaturške aluzije na Hitchcockovo naslijeđe mogu se protumačiti i kao ironijska analiza tradicije: u Hitchcocka su plavuše predmet gledateljskog voajerizma, zbog sklonosti kršenju pravila još su privlačnije, a njihovo »kažnjavanje« (→ Psiho) te privođenje »normalnosti« (→ Ptice) izazivaju gledateljsku ugodu. Biseksualna Catherine predstavljala bi dubinsku opasnost po junaka i gledatelja da krim. zaplet nije režijski tako prenaglašen da otkrivanje ubojice prestaje biti važno. Junaci su stoga figure postmodernističke igre koja je izazvala burne rasprave, npr. o povezivanju lezbijskih sklonosti junakinje s društv. i psihol. patologijom. Glazba i montaža nominirani su za Oscara.

N. Gilić