Sjöberg, Alf

Sjöberg, Alf, šved. redatelj (Stockholm, 1903 – Stockholm, 1980). Završio glum. školu pri Kraljevskom dram. kazalištu u Stockholmu, bavio se kaz. glumom, a od 1927. i režijom; 1929. režira svoj prvi film, Najjači, ljubavnu priču s radnjom na Grenlandu, čije je eksterijere kritika uspoređivala s onima u filmu → Berg Ejvind i njegova žena. Nakon dulje film. stanke, 1940-ih i poč. 1950-ih stječe status najuglednijega šved. redatelja. Uz alegorijski → Put u raj, u kojemu ponovno pokazuje utjecaj V. Sjöströma, → Mučenje, prema scenariju I. Bergmana, i → Gospođicu Juliju, inovativni komorni film prema drami A. Strindberga, zapaženi su i melodrama Iris i poručnikovo srce (1946), uspoređivana zbog dubinske mizanscene i razrađenih kompozicija kadra s → Veličanstvenim Ambersonovima, potom Samo mati (1949) te ekranizacije knjiž. djela: Baraba (1953), prema romanu P. Lagerkvista i Karin Månsdotter (1954), prema motivima iz Strindbergove pov. drame Erik XIV., stilizirano djelo iznimna ugođaja postignuta osvjetljenjem chiaroscuro. Od daljnjih filmova izdvajaju se Otok (1966), o čovjeku koji gubi sposobnost komuniciranja, i adaptacija Strindbergove drame Otac (1969). Nastavljajući se na vizualni lirizam šved. nij. filma te inkorporirajući utjecaje njem. ekspresionizma i kammerspiela, u svojim se najuspjelijim ostvarenjima pokazao majstorom dočaravanja ugođaja osvjetljenjem i kompozicijom kadra.