Smisao života Montyja Pythona

Smisao života Montyja Pythona (Monty Python`s The Meaning of Life, 1983), Vel. Britanija, boja, 107 min, Celandine Films/The Monty Python Partnership/Universal, r.: Terry Gilliam, Terry Jones, sc.: Graham Chapman, John Cleese, T. Gilliam, Eric Idle, T. Jones, Michael Palin, df.: Peter Hannan, ul.: G. Chapman, J. Cleese, T. Gilliam, E. Idle, T. Jones, M. Palin.

Nakon prikaza pobune ostarjelih činovnika osiguravajućeg društva slijedi prikaz aspekata čovjekova života od rođenja do smrti (npr. sat seksualnog odgoja, rat, davanje organa) i dolaska u spektakularno kičasti raj nakon kojeg će pojedinac saznati da se smisao života nalazi u nevjerojatnim banalnostima.

Humor skupine Monty Python (J. Cleese, G. Chapman, E. Idle, T. Gilliam, T. Jones, M. Palin) je, unatoč tome što se smatra »intelektualnim«, elitističkim i bizarnim, oduvijek imao velik broj obožavatelja i sljedbenika, a neki od filmova koje je skupina snimila (npr. Brianov život, 1979) stekli su kultni status. Razlog zbog kojega je skupina – unatoč katkad značajnoj jezičnoj barijeri koja otežava razumijevanje izvan engl. govornog područja ili pak citatnosti koja zahtijeva obrazovana gledatelja – privukla širok krug gledatelja, nalazi se u univerzalnosti humora u kojemu citatnost nije isključivo metafilmske naravi, već aludira i na svakidašnje pojave i situacije. Neizostavna sastavnica njihova humora su groteska i pretjerivanja, a napose inverzije i obrati: upravo kad je sve ozbiljno i stereotipno, pojavljuje se komičnost koja razara uobičajenu statičnu strukturu (npr. lik odjednom izlazi iz hladnjaka i počinje duhoviti song s metafizičkim pitanjima). Autori parodiraju likove i situacije upravo na neočekivanim mjestima, a vizualno iznimno uspješno rabe realiziranu metaforu. Iako bi se ovakva lucidnost i superiornost pri ismijavanju kulturalnih stereotipa mogla nazvati proto-postmodernim parodiranjem, Monty Python čvrsto se nalazi na granici avangarde i modernizma, jer se njihov izrazito izvoran humor odmiče od isključivo citatnog funkcioniranja. To potvrđuje i činjenica da nemaju oponašatelja, što – na razini postupka – nije ni izvodivo. Usprkos duhovitosti, Smisao života ozbiljan je film specifična svjetonazora te potvrđuje skupinu kao jednu od najinovativnijih pojava u komediji od kraja 1960-ih nadalje.

T. Valentić