snimanje

traži dalje ...

snimanje. 1. (također: registracija), svaki postupak kojim se svjetlosna i zvukovna refleksija/emisija dinamične životne okoline, pod optičko-geometrijskim perceptibilnim uvjetima, zapisuje (enkodira) na neki trajniji medij (film. vrpcu, magnetsku vrpcu, disk) uz pomoć posebnih optički i fonički temeljenih naprava (kamera, magnetofona, magnetoskopa, videa) i posebnih tehnol. obrada (laboratorijskih, elektroničkih, računalnih), a u svrhu projekcije, ili općenito reproduciranja tako dobivene snimke. 2. (također: filmska realizacija), proizvodna faza u izradi filma, tv emisije ili videodjela. Tipično obuhvaća pripremu mjesta za snimanje, pripremu glumaca (odn. snimanih ljudi u dok. filmu), snimateljske i režijske pripreme te samo snimanje (1. značenje) tako pripremljena prizora. 3. Naziv za ukupan čin proizvodnje audiovizualnog djela, bez obzira na to je li riječ o filmu na film. vrpci, izravnom elektroničkom prijenosu, snimanju videodjela; ako se specificira da je riječ o film. snimanju (procesu bilježenja baš na film. vrpcu film. kamerom), tad se naglašava opreka spram elektroničkog i drugog mogućeg snimanja.

H. Turković

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

snimanje. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1731>.