Spielberg, Steven

Spielberg, Steven, amer. redatelj, scenarist i producent, (Cincinnati, 1946). Filmom se bavi od djetinjstva, 1961. snima prvi film, Bojni odred, u kojemu umješno kombinira arhivske materijale zračnih bitaka iz II. svj. rata sa snimkama napravljenim u avionu koji je stajao na zemlji. Njegove autorske preokupacije razvidne su i u filmu Svjetlo vatre (1964), o izvanzemaljcima koji napadaju amer. gradić. Studij na sveučilištu Long Beach napušta da bi se profesionalno posvetio filmu, potkraj 1960-ih i poč. 1970-ih uspješno režira na TV. Prvi zapaženi film Dvoboj (1971), u kojemu tajanstveni kamion proganja protagonista, odlikuje se tjeskobnom atmosferom i napetim akcijskim scenama. Status jednog od najperspektivnijih mladih redatelja potvrđuje dinamičnim filmom ceste Sugarland Express (1974), dok međunar. uspjeh postiže vizualno atraktivnim spojem trilera i horora → Ralje. Poziciju »redateljske zvijezde« iskorištava za snimanje Bliskih susreta treće vrste (1977), spektakularnog i poetičnog znanstvenofantastičnog filma, u kojemu izvanzemaljci više nisu prijetnja Zemljanima, a ključni je lik malen dječak. Izrazito populističkim sklonostima vratio se Otimačima izgubljenoga kovčega (1981), dinamičnom podsjetniku na pustolovne serijale 1930-ih i 1940-ih, s dva nastavka – Indiana Jones i ukleti hram (1984) i Indiana Jones i posljednji križarski rat (1989). 1980-ih režira još → E.T. – izvanzemaljac, senzibilnu priču o prijateljstvu izvanzemaljca i dječaka, potom ambicioznije projekte Boja purpura (1985), adaptaciju hvaljenog romana A. Walker, djelomice opterećenu raskošnim vizualnim stilom i naglašenom patetikom, te ekranizaciju romana J. G. Ballarda Carstvo sunca (1987), ostvarenje epskih razmjera u kojemu je ratni kaos u Kini ponovno ispričan s gledišta dječaka. Nakon dvojbenog odjeka tih filmova, vraća se populističkom filmu: Zauvijek (1989) je remake njegova omiljenog filma Momak zvan Joe (V. Fleming, 1943), Kuka (1991) obrada priče o Petru Panu, dok Jurskim parkom (1993) pomiče granice film. animacije specijalnih efekata. Potvrda njegovih autorskih ambicija stiže tek sa → Schindlerovom listom (1993., Oscari za najbolji film i režiju), filmom o Holokaustu. Slijede ambiciozni filmovi Amistad (1997), o pobuni i suđenju crnačkim robovima prije Amer. građ. rata, ratni spektakl Spašavanje vojnika Ryana (1998., Oscar za režiju), u kojemu u uvodnoj sekvenci uvjerljivo dočarava kaos ratne bitke, Umjetna inteligencija (2000) – više godina pripreman kao red. projekt S. Kubricka, nakon čije se smrti prihvatio režije filma pokušavajući slijediti ideju i oponašati Kubrickov stil. Potom režira atraktivne i uzbudljive filmove Specijalni izvještaj (2002), spoj znanstvenofantastičnog i krim. filma i Uhvati me ako možeš (2002), krim. film o poznatom prevarantu iz 1960-ih. Njegov red. stil u većini djela označen je djetinjom perspektivom sagledavanja priče, što filmove čini prožetim nostalgičnim emocijama te kompetentnom uporabom klas. narativnog stila. Među mnogim producentskim projektima izdvaja se tehnički inovativan spoj animacije i žive akcije Tko je smjestio Zecu Rogeru? (R. Zemeckis, 1989). Ostali važniji filmovi (kao producent): Gremlini (J. Dante, 1984), → Povratak u budućnost, Ljudi u crnom (B. Sonnenfeld, 1997).

M. Sablić