:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

stilska figura (također: retorička figura), → stilizacija koja je tipski ustaljena te zato može dobiti i posebno ime, koje ugl. nasljeđuje iz knjiž. retoričke tradicije. Najčešće ima → metadiskursnu funkciju, odn. funkciju snažnijeg obilježavanja danog mjesta u film. izlaganju, kao i njegova dodatna tumačenja, odn. pružanja dodatnih doživljajnih vrijednosti. Najčešće stilske figure jesu: → elipsa, sinegdoha – pokazivanje detalja umjesto važne cjeline, ili umjesto važnog detalja pokaže se cjelina, usporedba (uspoređuju se dvije različite pojave, najčešće → paralelnom montažom), metonimija (upozoravanje na važnu stvar pokazivanjem s njom vezane sporedne stvari), metafora (konkretna stvar zastupa neki opći pojam), simbol (stereotipizirana i konvencionalizirana metafora), gradacija (npr. montažno ubrzavanje), odgađanje (ne pokaže se odmah što se očekuje vidjeti), ponavljanje. Stilske figure mogu biti ustaljene, ali mogu biti i inventivno smišljane u svojim tipološkim granicama. Česte su kombinirane stilske figure (npr. metonimija i metafora; poredbena elipsa, odgađanje uz gradaciju).

H. Turković