Strah jesti dušu

Strah jesti dušu (Angst essen Seel auf, 1974), SR Njemačka, boja, 92 min. Tango Film/Filmverlag der Autoren, r. i sc.: Reiner Werner Fassbinder, df.: Jürgen Jürgens, glazba: arhivska, R. W. Fassbinder (pjesma Die kleine Liebe), ul.: Brigitte Mira (Emmi), El Hedi ben Salem (Ali), Barbara Valentin (Barbara), Irm Hermann (Krista, Emmina kći), R. W. Fassbinder (Eugen, Kristin muž), Peter Gauhe (Bruno, Emmin sin), Karl Scheydt (Albert, Emmin sin), Katharina Herberg (konobarica).

Udovica Emmi Kurowski, simpatična i još privlačna žena u 60-im godinama, upozna 20-ak godina mlađeg marokanskog gastarbajtera Alija. Njih dvoje ubrzo počnu zajedno živjeti te se naposljetku vjenčaju, na zgražanje Emmine djece, susjeda i kolegica s posla.

Strah jesti dušu sižejno se oslanja na klas. holivudsku melodramu → Sve što nebo dopušta D. Sirka, čijoj je temi društveno neprihvatljiva ljubavnog odnosa starije žene i mlađeg muškarca R. W. Fassbinder pridodao i komponentu jednako neprihvatljive međurasne veze (Ali je Arap, ali izrazito tamnoput) te rasne/etničke netrpeljivosti u suvr. njem. društvu (potonji motivi su i odraz onodobne Fassbinderove ljubavne veze s El Hedi ben Salemom, gl. glumcem filma). Za razliku od ultimativne racionalne distanciranosti → Effi Briest, ovaj film distancirano-racionalistički pristup (ostvaren dugim kadrovima s kamerom koja često snima »iz prikrajka«, kroz otvorena vrata, te naturalističkom teksturom) kombinira s intenzivnim emocionalnim angažmanom, tvoreći iznimno dojmljivu sintezu socijalnog i intimnog. Oporost prvo društv. izopćenju, a potom intimnoj interpersonalnoj krizi izložene neobične veze, izvanredno je autentična, a Fassbinder u konačnici svoje međusobno dirljivo privržene protagoniste za sve što su prošli »nagrađuje« happy endom, želeći, kako je sam izjavio, pokazati načine otpora opresiji i mogućnost njezina prevladavanja. U Cannesu nagrađen nagradom međunar. kritike, film je u nas prikazivan pod naslovom Svi drugi se zovu Ali.

D. Radić