Stroszek

Stroszek (1977), SR Njemačka, Werner Herzog Filmproduktion/ZDF, r. i sc.: Werner Herzog, df.: Thomas Mauch, Ed Lachman, glazba (pjesme): Chet Atkins, Sonny Terry, ul.: Bruno S. (Bruno Stroszek), Eva Mattes (Eva), Clemens Scheitz (Scheitz), Clayton Szalpinski (Scheitzov nećak Clayton).

Berlinski ulični svirač Bruno Stroszek, po izlasku iz zatvora, zbliži se s prostitutkom Evom, koju maltretiraju svodnici. Brunov postariji susjed, Scheitz, povede Brunu i Evu u Ameriku, svojem nećaku koji živi u Wisconsinu. Nade u bolji život u obećanoj zemlji ubrzo se izjalove.

Stroszek je prvi (gotovo i jedini) Herzogov dugometr. igr. film s radnjom u suvremenosti. Prisutne su u njemu društveno-kritičke natruhe, no kao i uvijek, Herzoga je daleko više zanimala ljudska egzistencija kao takva, pri čemu konkretan vremensko-prostorni smještaj ima dominantno ugođajnu ulogu, pružajući i mogućnost za »epizodne« problemske motive. U ovom slučaju ponajprije je riječ o dekonstrukciji mita o Americi kao obećanoj zemlji, što se uklapa u opću autorovu viziju egzistencije i svijeta: život je depresivan i bezizlazan kružni tok, a nada u nove prostore egzistencije, koji će prekinuti zatvoreni krug, jest iluzija. Protagonisti su ponovno osebujni, a Bruno S. iznova savršeno utjelovljuje iskonski nevinog stvora suočena s okrutnošću i besmislom življenja. Naracija je fragmentarna, ispunjena osebujnim epizodama i sugestivnim (pejsažnim) prizorima, u svrhu kreiranja apsurdno-groteskno-melankolične slike svijeta.

D. Radić