Sumrak bogova

traži dalje ...

Sumrak bogova (La caduta degli dei/Götterdämmerung, 1969), Italija/Njemačka/Švicarska, boja, 150 min, Pegaso Italnoleggio/Praesidens/Eichberg Film, r.: Luchino Visconti, sc.: Nicola Badalucco, Enrico Medioli, L. Visconti, df.: Armando Nannuzzi, Pasquale De Santis, glazba: Maurice Jarre, ul.: Dirk Bogarde (Friedrich Bruckmann), Ingrid Thulin (Sofia von Essenbeck), Helmut Griem (Aschenbach), Helmut Berger (Martin von Essenbeck), Renaud Verley (Günther von Essenbeck), Umberto Orsini (Herbert Thalmann), René Koldehoff (Konstantin von Essenbeck), Albrecht Schönhals (Joachim von Essenbeck), Florinda Bolkan (Olga), Charlotte Rampling (Elisabeth Thalmann), Nora Ricci.

Obitelj Essenbeck okuplja se za proslavu rođendana baruna Joachima, glave obitelji. Tu su njegova snaha Sofia i njezin ljubavnik Friedrich, Martin, sin Sofie i Joachimova poginulog sina, drugi Joachimov sin Konstantin, pripadnik jurišnih nacističkih trupa SA, njegov sin Günther, Joachimova nećakinja Elisabeth i njezin suprug, liberalni Herbert Thalmann te njihove kćeri. Nakon Joachimova ubojstva, Martin postaje nasljednik obiteljskog bogatstva.

Rezultat Viscontijeve zaokupljenosti njem. kulturom, film je ujedno redateljev povratak motivu obitelji i njezina rasapa (s aluzijama na obitelj Krupp), a korespondira s Buddenbrookovima Th. Manna, posebice u uvodnoj sceni obiteljskog okupljanja, te očituje utjecaje grč. tragedije, Shakespeareova Macbetha, Wagnerovih opera, kao i postavki W. Reicha o fašizmu i homoseksualnosti. Radnja filma razvija se kroz promjene u odnosima moći između karaktera koji, nastojeći ostvariti svoje ambicije ili barem kontrolirati svoje živote, obmanjuju jedni druge, što se realizira kroz niz motivskih i narativnih kontrasta i paralela. Neuvjerljivost, u smislu realist. dramaturgije, niza narativnih obrata naglašava nepredvidivost događaja i jedinstvenost pov. konteksta radnje. Film je ponajprije hiperbolična vizualna metafora moralne degradacije – ekspresionistička uporaba boje, posebice žarko narančaste, naglašava beskrupulozne ambicije i pervertirane želje gl. likova čiji je rasap podcrtan bljeđenjem kolora u svijetloplavu i crnu boju; film počinje i završava slikama žarko crvena plamena, scena tzv. noći dugih noževa snimljena je difuznim crvenim filtrima, dok vizualna stilizacija doseže vrhunac u morbidnoj sceni Sofijina i Friedrichova vjenčanja (a nakon Martinova silovanja majke) s dominacijom ljubičastoga, crvenim detaljima u pozadini i naglašenom bjelinom Sofijina lica. Ugođaju klaustrofobije i tenzija pridonose i kraći kadrovi u srednjim planovima te gotovo neprestane vožnje kamere, zumovi i često odvajanje likova u zasebne kadrove.

B. Kragić

ilustracija
SUMRAK BOGOVA, L. Visconti (Dirk Bogarde i Ingrid Thulin)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Sumrak bogova. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1803>.