Svadbena koračnica

traži dalje ...

Svadbena koračnica (The Wedding March, 1928), SAD, c/b, boja, oko 110 min (prema nekim izvorima postoji i verzija od 140 min), Paramount, r.: Erich von Stroheim, sc.: E. von Stroheim, Harry Carr, df.: Hal Mohr, Ben F. Reynolds, B. Sorenson, Ray Rennahan (technicolor-kamera), sgf.: Richard Day, E. von Stroheim, montaža: Frank E. Hull (prva verzija), Joseph von Sternberg (skraćena verzija), Julian Johnston (distribucijska verzija), E. von Stroheim, ul.: E. von Stroheim (princ Niki von Wildeliebe-Rauffenburg), Fay Wray (Mitzi Schrammell), Zasu Pitts (Cecilia Schweisser), Matthew Betz (Schani Eberle), George Fawcett (princ Otokar, Nikijev otac), Maude George (princeza Maria).

Beč uoči I. svj. rata. Osiromašeni gardijski poručnik, princ Niki, zaljubi se u pučanku Mitzi. Osjećaji su uzajamni, no njegovi roditelji dogovaraju mu brak s hromom Cecilijom, kćeri novopečenog bogataša. Mesar Schani, zaljubljen u Mitzi, želi da se ona uda za njega i prijeti da će ubiti Nikija.

Von Stroheimova opsesivna sklonost prema detaljno autentičnoj rekonstrukciji vremena i prostora zbivanja, u Svadbenoj koračnici dosegla je jedan od svojih vrhunaca, napose u sekvenci procesije na Tijelovo, snimljenoj u technicoloru. U njoj, kroz oko 200 kadrova, von Stroheim uspostavlja i razvija ranu međusobnu naklonost ljubavnih protagonista, nijednom ih ne smjestivši u isti kadar. Vrlo je dojmljiva i paralelna montaža kojom su idilični prizori nevinih zaljubljenika suprotstavljeni razuzdanim scenama iz bordela, gdje Nikijev otac dogovara materijalno motiviran sinov brak. Za razliku od redateljevih ranijih ostvarenja u kojima su erotski odnosi uvijek pretpostavljali igru zavođenja motiviranu seksualnom požudom i materijalnom pohlepom, ovdje je središnji erotski odnos Nikija i Mitzi motiviran iskrenom međusobnom ljubavlju (završetak sekvence u vinogradu, kada bijeli cvjetovi padaju po zaljubljenicima, najlirskiji je prizor cjelokupna von Stroheimova opusa), dok su sporedni likovi nositelji niskih strasti. Pretjeran karakterizacijski shematizam izbjegnut je podčinjavanjem Nikijeva lika društv. moći roditelja te pozitivno postuliranim likom Cecilije, koja je podjednako dirljiva žrtva kao i zaljubljenici. Von Stroheim je film planirao podijeliti u tri samostalne cjeline, no naposljetku je studio Paramount za amer. tržište realizirao samo jedan film, dok se u Europi prikazivao i nastavak, Medeni mjesec, čija je jedina sačuvana kopija izgorjela u Franc. kinoteci 1957. Tu je 1950-ih rekonstruirana, s von Stroheimom kao supervizorom, danas najraširenija verzija Svadbene koračnice.

D. Radić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Svadbena koračnica. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1808>.