Svoga tela gospodar

Svoga tela gospodar (1957), Hrvatska, c/b, 95 min, Jadran film, r.: Fedor Hanžeković, sc.: Slavko Kolar, df.: Oktavijan Miletić, glazba: Fran Lhotka, sgf.: Želimir Zagotta, ul.: Marija Kohn (Roža), Julije Perlaki (Ivo), Mladen Šerment (Jakov), Nela Eržišnik (Bara), Ivo Pajić (Jura), Vanja Timer (Kata), Marija Aleksić (udovica).

Selo u sjev. Hrvatskoj, 1928. Kad mladi nemarni Iva skrivi uginuće krave, najvećeg »blaga« obitelji, njegov otac Jakov prisili ga na ženidbu s bogatom, ali hromom Rožom, kćeri povratnika iz Amerike. Uz bogat miraz, obitelj će dobiti i kravu. Iva se uzaludno opire, no na kraju pristane, ali se zarekne da će ostati »svoga tela gospodar«. Dok se Iva tješi udovicom, ubogoj je Roži brak – nekonzumiran, bez djece – samo patnja, ali Iva je nepopustljiv i u svojem ponosu nemilosrdan.

Realiziran prema pripovijesti istaknutog pripovjedača S. Kolara (→ Breza), film je uspio prikaz siromaštva i zaostalosti seoske sredine, još više mentaliteta, kakvi se formiraju u takvu okolišu. Iako u površinskom sloju – zbog duhovitih dijaloga i slikovitih likova – djeluje kao komedija, uživljavanjem u jednu ruralnu tragediju prevladava potencijalne lakrdijske aspekte života. Izuzme li se zabranjeni Ciguli miguli (B. Marjanović, 1952), prvi hrv. izrazito dijalektalni film, privukao je publiku svježinom dijaloga koji odiše autentičnošću, ponajviše Šermentovim tumačenjem prepredenog Jakova. Zasluge imaju i ostali glumci kojih je većina (uz Šermenta također i M. Kohn, N. Eržišnik) nastupila u uspjeloj dramatizaciji Kolarova djela koju je 1956. postavio Branko Gavella u Zagrebačkomu dram. kazalištu. Treći i posljednji igr. film F. Hanžekovića, usprkos djelomičnoj opterećenosti kaz. impostacijama likova, jedna je od najuspjelijih adaptacija u hrv. kinematografiji, a do pojave filma → Tko pjeva zlo ne misli, možda i najpopularniji hrv. film. Na festivalu u Puli film je nagrađen Zlatnom arenom za scenarij i gl. mušku ulogu (M. Šerment), a Srebrnom arenom za film i gl. žensku ulogu (M. Kohn).