Sydow, Max von

Sydow, Max von (pr. ime Carl Adolf von S.), šved. glumac (Lund, 1929). Diplomirao glumu u Stockholmu, glumi u kazalištu, u Malmöu surađuje s I. Bergmanom. Od 1949 (Samo mati A. Sjöberga) glumi na filmu, međunar. pozornost svraća kao srednjovj. vitez intelektualac u Bergmanovu → Sedmom pečatu. Visok, svijetle puti, izdužena i izražajnog lica, kod Bergmana ugl. glumi vrsne karakterne uloge, često strogih i autoritarnih likova, te zbog dojmljive prizorne pojavnosti znatno pridonosi sugestiji psihol. razrade u duljim kadrovima te statičnim kompozicijama kadra i polaganim vožnjama. Surađuju u filmovima Na pragu života (1958), kao muškarac koji ne želi dijete, Lice (1958), kao markantni opsjenar, → Djevičanski izvor, → Kroz tamno ogledalo, → Pričesnici, Vučje doba (1968), Sramota (1968), Strast (1969), Dodir (1971), a zapažena je i suradnja s J. Troellom (Iseljenici, 1971; Nova zemlja, 1972; Orlov let, 1982). Majstor suptilna psihol. naglaska i sugestije potisnutih snažnih emocija (npr. kao strogi hladni slikar u filmu → Hannah i njezine sestre te junakov otac u → Pelleu osvajaču), postavši svjetski poznat glumi najrazličitije uloge, npr. Isusa (Najveća priča ikad ispričana, G. Stevens, 1965), sovj. obavještajca (Kremaljsko pismo, J. Huston, 1970), istjerivača đavola (→ Egzorcist), svemirskog osvajača Minga (Flash Gordon, M. Hodges, 1980). Režirao je film Katinka (1988). Ostale važnije ul.: → Divlje jagode, Krošnje crne palme (L.-M. Lindgren, 1969), → Izuzetni leševi, Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976), Zmijsko jaje (I. Bergman, 1977), Izravan prijenos smrti (B. Tavernier, 1979), → Conan barbar, Vuk pred vratima (H. Carlsen, 1986), → Najbolje namjere, Dodir (K. Zanussi, 1992), Ne mogu spavati (D. Argento, 2001), Specijalni izvještaj (S. Spielberg, 2002).

N. Gilić