:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Šijan, Slobodan, srp. redatelj i scenarist (Beograd, 1946). Diplomirao slikarstvo, potom i film. režiju u Beogradu. Igr. kinoprvijenac mu je crna komedija Ko to tamo peva (1980), prema scenariju D. Kovačevića, nagrađena Specijalnom nagradom žirija u Montrealu. Ta parafraza → Poštanske kočije, uokvirena romskim napjevima na tragu brechtovskih songova, s radnjom u rasklimanom autobusu na putu za Beograd uoči njegova bombardiranja 1941., predstavlja galeriju živopisnih likova bez ijednoga plemenitoga karaktera, a pogotovo heroja, čime daje metaforičnu, ali iznimno sugestivnu i smjelu sliku srp. društva, s neuništivo vitalnim Romima kao sporednim, ali (gotovo) jedinim suosjećanja dostojnim likovima. Slijedi groteskna crna komedija Maratonci trče počasni krug (1982), prema drami i scenariju D. Kovačevića, u kojoj obrađuje motive film. pionirstva i (pogrebnog) poduzetništva u sprezi s gangsterizmom u Srbiji 1930-ih (nagrada žirija u Montrealu, ex aequo). Daljnjim ostvarenjem Kako sam sistematski uništen od idiota (1983) tematizira studentske nemire 1968., iznova u alegorijsko-grotesknom ključu, no slabije komunikativnosti spram šire publike, koju ponovno pridobiva crnom komedijom Davitelj protiv davitelja (1984), svojim najležernijim filmom, u kojemu se lucidno referira na → Psiho, Bostonskog davitelja R. Fleischera (1968) i tradicijski motiv doppelgängera, te anticipira podžanr rock’n’roll komedije u srp. kinematografiji. Poslije boravka u SAD-u, u srp.-amer. koprodukciji realizira slabo primljenu komediju Tajna manastirske rakije (1988), nakon koje slijedi duža red. stanka okončana dvodijelnom tv dramom Siroti mali hrčki (2002). Osebujna autorskog svijeta kojim dominiraju filmofilstvo i mračna groteska, Š. je zarana stekao kultni status, ali i razmjerno rano izgubio stvaralački zanos.

D. Radić