:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Tadić, Zoran, hrv. redatelj i scenarist (Livno, 1941 - Zagreb, 2007). Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, vrstan film. kritičar, potom i asistent redatelja (npr. E. Galića) te koscenarist filma Slučajni život (A. Peterlić, 1969). Debitirao 1969. 7-minutnim kolažnim filmom Hitch...Hitch...Hitchcock, u kojemu, surađujući sa snimateljem O. Miletićem, iskazuje zanimanje za triler i divljenje prema utemeljitelju tog žanra. Kako u onodobnoj hrv. kinematografiji nije bilo producentskog zanimanja za žanrovski film, posvećuje se dokumentarizmu i režira nekoliko socijalno kritički intoniranih dok. filmova ambijentiranih u škrt, gotovo pustinjski okoliš dalmatinskog kamenjara, a koji se odlikuju minimalističkim, asketskim pristupom s naglaskom na intimu protagonista: Poštar s kamenjara (1971), o poštaru koji dnevno na biciklu prijeđe više od 69 km, → Druge, Pletenice (1974), o osamljenoj mladoj ženi na škrtoj zemlji, Dernek (1975), o mladom radniku koji putuje iz Njemačke da bi prisustvovao slavlju u rodnomu selu. Igr. prvijenac mu je niskobudžetni fantastični triler → Ritam zločina, prema scenariju P. Pavličića, potom do 1990. režira još pet trilera u kojima spaja metafizičnost sa životnom svakodnevicom, čvrsto uklopljenom u socio-kulturni ambijent: → Treći ključ, San o ruži (1986), o radniku koji krade ukradeni novac od lokalnih gangstera, Osuđeni (1987), o bivšem zatvoreniku koji otima suca i svjedoke sa suđenja, Čovjek koji je volio sprovode (1989), o knjižničaru koji postaje ubojicom radi voljene žene, te → Orao. Svi se odlikuju istodobnim korištenjem i obogaćivanjem žanrovske poetike, naglaskom na skupini ljudi, njihovoj individualnosti, ali i tjeskobom uzrokovanoj objektivnim okolnostima, a i osjećajem posvemašnje nemoći. Nakon stanke režira Treću ženu (1997), remake filma → Treći čovjek, u kojemu su protagonisti zamijenjeni protagonisticama (ulogu O. Wellesa tumači A. Prica, a onu J. Cottena E. Begović). Film je smješten u zagrebačku sredinu za Domovinskog rata, pri čemu motiv bečkoga panoramskog kotača zamjenjuje zagrebačka katedrala. Jedan je od redatelja tv serije Nepokoreni grad (1981), a njegova dječja tv serija Pazi se, Floki, premontirana je 2000. u cjelovečernji igr. film Ne daj se, Floki. Ugl. surađuje sa stalnom ekipom – scenaristima P. Pavličićem i D. Jelačić-Bužimskim, snimateljem G. Trbuljakom te glumcima (F. Šovagović, T. Gotovac, T. Jelić). Od 1991. redovni je prof. film. režije na zagrebačkoj Akademiji dram. umjetnosti. Ostali važniji filmovi: Amerikanka (1970), Kazivanje Ivice Štefanca, mlinara (1974), Zemlja (1976), Preporuča se za realizaciju (1978), Kašinska 6 (1981).

D. Marković