Tarr, Béla

Tarr, Béla, mađ. redatelj (Pečuh, 1955). Filmove počeo snimati već kao srednjoškolac. U profesionalnu kinematografiju ulazi prije završene formalne film. naobrazbe te u studijima Béla Balázs snima prvi cjelovečernji igr. film Obiteljsko gnijezdo (1977). Koristeći se mahom neprofesionalnim glumcima i metodom → direktnog filma, T. pripovijeda o nevoljama mlade žene u skučenom prostoru proširene obiteljske zajednice. Socijalna tematika i realist. motivacija okosnice su i sljedećih dvaju filmova iz tzv. soc. trilogije – Autsajder (1980) i Ljudi iz radničkih baraka (1982). Osjetni zaokret u karijeri naznačuje tv adaptacija Shakespeareova Macbetha, realizirana u samo dva kadra, te film u stilu kammerspiela Almanah jeseni (1984), gdje se, ispitujući dramatski potencijal boje i svjetla, posvećuje interpersonalnoj manipulaciji i intrigi pet likova u komornom ambijentu. Suradnja s mađ. piscem Lászlóm Krasznahorkaijem, započeta u Prokletstvu (1988), dovodi T. u središte pozornosti elitističke kritike, osobito nakon sedmoipolsatnog → Sotonskog tanga, a potom i Werckmeisterovih harmonija (2000). Zaokret prema metafizičkim motivima i tematizaciji moralnog rasapa obilježen je i promjenama redateljeva stila – korištenjem crno-bijele fotografije, naturščika, sporih i dugih kadrova, a u Sotonskom tangu i eksperimentiranjem višestrukom perspektivom, cikličnom naracijom, te naročito vremenskim strukturama. Zbog toga ga kritika najčešće uspoređuje s A. Tarkovskim i njegovim »skulpturama u vremenu«, poštujući ga istodobno kao vrsnog film. stilista.

D. Nenadić