Teorem

Teorem (Teorema, 1968), Italija, boja, 98 min, Aetos Film, r. i sc.: Pier Paolo Pasolini, df.: Giuseppe Ruzzolini, glazba: W. A. Mozart (Requiem), Ennio Morricone, ul.: Terence Stamp (posjetitelj), Silvana Mangano (Lucia, majka), Massimo Girotti (Paolo, otac), Anne Wiazemsky (Odetta, kći), Andres Jose Cruz Soublette (Pietro, sin), Laura Betti (Emilia, sluškinja), Ninetto Davoli (Angelino), Susanna Pasolini (stara seljanka).

Posjet tajanstvenog stranca, koji zavodi sve članove milanske buržujske obitelji, dovodi do potpune dezintegracije obiteljskih odnosa: dok otac, majka, kći i sin tonu u očaj i ludilo, sluškinja se vraća u svoje selo i izvodi biblijska čuda.

Polazeći od etimologije naslova (grčki theorein = gledati, promatrati), film predočuje neraskidivu povezanost teorije i vizualnog predstavljanja, prikaza i tumačenja. Demonstracija nužna razvoja hipotetske situacije odvija se na razini zapleta pravocrtnom neumoljivošću slijeda zbivanja svedenih, poput samih likova, na arhetipske obrasce, dok rigorozna preciznost kompozicija te eliptična montaža pokazuju nemogućnost subverzije uspostavljenog sustava reprezentacije i tumačenja prokazivanjem vlastitih konvencija: budući da pripadaju sferi svetoga, koje je nedostupno automatiziranoj racionalnoj percepciji, čuda su namjerno reprezentacijski lažna, javljaju se samo kao tragovi neprikazivoga. Nerazumljivost zbivanja i ponašanja likova u uvodnoj sekvenci, snimljenoj u tamnim sepijastim tonovima, razrješuje se pak kad gledatelj shvati da je kronološki riječ o završetku priče. Kratki kadrovi tamnocrvene pustinje koji se povremeno javljaju najavljujući završnu sekvencu ne omogućuju iskazivanje individualne razlike, nego sve s čime dođu u dodir svode na jednoličnost apokaliptičnoga krajolika. Geometrijska racionalnost kompozicija, dominantna uporaba širokokutnog objektiva, minimalistička scenografija te ukočena mehanička gluma stvaraju apstraktnu shemu koju gledatelji trebaju interpretirati načinom u kojemu upravo kontingentnost istine otkriva stvarnost razlika.

T. Brlek