tišina

tišina. 1. Osjetljiva odsutnost zvuka u kontekstu u kojemu je zvuk prisutan. Strukturalnim dijelom film. izlaganja postala je tek u zv. filmu. Tu se razlikuje neprizorna t. od prizorne t. Neprizorna t. (žargonski zvučna rupa) podrazumijeva potpunu odsutnost bilo kakva zvuka u inače zv. filmu; osjeća se ili kao pogreška ili kao snažna stilizacija. Prizorna t. ima uzroke u prizornoj situaciji. 2. (također: ambijentalna tišina; bijela tišina; opći šum) Stopljeno ukupno pozadinsko zvučanje danog ambijenta, koje je inače ispod praga zamjećivanja, odn. isključuje razlučivanje individualnih šumova od kojih je sastavljen.

H. Turković