Tišina mora

Tišina mora (Le Silence de la mer, 1948), Francuska, c/b, 86 min, Melville Production, r. i sc.: Jean-Pierre Melville, prema Vercorsovu romanu, df.: Henri Decaë, glazba: Edgar Bischoff, ul.: Howard Vernon (Werner), Jean-Marie Robaine (ujak), Nicole Stéphane (nećakinja).

Njem. časnik Werner nastanjuje se 1941. u seoskoj kući u kojoj žive jedan stariji čovjek i njegova nećakinja. Werner je obrazovan i civiliziran, poznavatelj franc. kulture te savršeno vlada franc. jezikom. Iako pokušava objasniti razloge njem. okupacije Francuske, jedini odgovor njegovih domaćina je stalna šutnja. Nakon posjeta Parizu, šokiran bezobzirnošću svojih sunarodnjaka, Werner zatraži premještaj.

Snimljen 1947. na lokacijama, u 27 dana, izvan industrijskih produkcijskih okvira franc. kinematografije te premijerno prikazan 1948. posebno izabranoj skupini bivših boraca franc. pokreta otpora i distribuiran 1949., film je najavio produkcijske modele novog vala. Uklopivši djelo u tzv. film adaptacije, raširenu tendenciju u franc. kinematografiji, Melville inovira pristup ekranizaciji knjiž. teksta – započinje fiz. upućivanjem na predložak (kadrovima same knjige Tišina mora) te se ekstenzivno koristi izvanprizornom naracijom. Fabularno jezgrovit i polagana ritma, s većinom radnje u jednoj sobi, asketske scenografije i ugl. s prirodnim osvjetljenjem, što su sve značajke kojima korespondira s djelima R. Bressona, film dugim kadrovima, uz česte vožnje s jednog lika na drugi, ili dubinske kompozicije sa svim likovima u kadru, ali u različitim planovima, razvija tenzije između Wernerovih dugih monologa o glazbi, književnosti i vlastitom životu i pasivne šutnje ujaka i nećakinje. Potonji motiv Melville usložnjuje kadrovima nećakinjinih zagledavanja u Wernera kao očitovanjima njezine postupne zaintrigiranosti njime te scenom kratka dijaloga ujaka i Wernera, koja upućuje na mogućnost komunikacije kao rezultata prihvaćanja univerzalnih, humanističkih vrednota.

B. Kragić