:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Tko pjeva zlo ne misli (1970), Hrvatska, boja, 95 min, Croatia film/FRZ, r. i sc.: Krešo Golik, prema Dnevniku malog Perice Vjekoslava Majera, df.: Ivica Rajković, glazba: Živan Cvitković, sgf.: Željko Senečić, kgf.: Ljubica Wagner, montaža: Katja Mayer, ul.: Franjo Majetić (Franjo Šafranek), Mirjana Bohanec (Ana Šafranek), Mia Oremović (teta Mina), Relja Bašić (Ernest Fulir), Tomislav Žganec (Perica Šafranek), Vida Jerman (gospodična Marijana), Riki Brzeska (Šnidaršić).

Zagreb, pol. 1930-ih. Na nedjeljnom izletu gđa Šafranek i njezina sestra Mina upoznaju markantna zagrebačkog kicoša gospodina Fulira. On fotografira gđu Šafranek koja mu se sviđa na prvi pogled. Već u utorak Fulir svraća k njoj kako bi joj pokazao fotografije. Na izlazu sreće njezina muža Franju Šafraneka, koji ga poziva na nekoliko kupica vina. Ne sluteći da je Fulir zainteresiran za njegovu ženu, on namjerava svoju šogoricu Minu udati za Fulira. Tijekom tjedna prijateljstvo se razvija sve do nedjelje, kada Franjo uhvati svoju ženu i Fulira u ljubavnom zagrljaju. Ipak, mire se u gostionici kod Šnidaršića, gdje Šafranek uspijeva u svojem naumu i Mina se udaje za Fulira.

Podnaslovljen kao »ljubavna komedija s pjevanjem«, film je strukturiran u obliku dnevnika s kolažnim natpisima dana u tjednu Nevenke Šumanov. Glavnina zbivanja odvija se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek i u njihovu dvorištu, u kojemu su susjedi svjedoci svih zbivanja, te na poznatim zagrebačkim izletištima: Samoboru, Maksimiru, savskom kupalištu. Precizna scenografska i kostimografska rekonstrukcija te korištenje autentičnih gornjogradskih lokacija, funkcionalna kamera I. Rajkovića te izvanredna glum. ostvarenja, među kojima i film. debitanata M. Bohanec i F. Majetića, rezultiralo je jednim od najgledanijih hrv. filmova u povijesti. Vodviljski karakter filma podvlači i glazba Ž. Cvitkovića u sekvencama s ubrzanim pokretom koje spajaju i sažimaju pojedina zbivanja u filmu. Film ima izrazito bogato razrađene likove, od kojih svaki nosi romantičarski element: Franjo mašta o velikim svj. događanjima, njegova supruga Ana čita ljubavne romane, Fulir je svj. čovjek galantnih manira, a Mina pomalo škrta usidjelica koja mašta o mužu. Emocionalni život protagonista predstavljen je, uz vizualni dizajn, i nizom popularnih ljubavnih šlagera 1930-ih, među kojima su Marijana (Paljetak–Šišić), Srce, Za jedan časak radosti (Dunajevski), Zar ne znaš (Asić), Noćas (Gloz), Fala, Kak taubeka dva (Paljetak), Najljepša si ti (Ujhaly), Kukavica (Jankovac). Golik je nagrađen Brončanom arenom za režiju u Puli 1971., a film je u izboru Društva hrv. film. kritičara proglašen najboljim hrv. filmom svih vremena.

D. Marković


TKO PJEVA ZLO NE MISLI, K. Golik (Mia Oremović, Mirjana Bohanec i Relja Bašić)