:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Almodóvar, Pedro, španj. redatelj (Calzada de Calatrava, 1949). Doselivši u Madrid iz provincije potkraj 1960-ih, isprva radi u telefonskoj centrali. Tijekom 1970-ih okušao se kao pisac tekstova za stripove i kratkih priča, rock-glazbenik i glumac u avangardnim kaz. skupinama te je snimio niz kratkih igr. i eksp. filmova na Super-8mm. Prvi cjelovečernji igr. film Pepi, Luci, Bom i druge djevojke iz grupe (1980), seksualna satira u libertinskom duhu postfrankističke Španjolske, najavljuje Almodóvarove trajne tematske preokupacije – polusvijetom, ženskim likovima, promjenjivim spolnim identitetima i nekonvencionalnim seksualnim opredjeljenjima – kao i žanrovski eklekticizam (najčešće spaja komediju, melodramu i krim. film). U filmu se nazire i njegov osebujan vizualni stil, u kojemu se camp-estetizacija miješa s pop-artističkim grafizmom, što je vidljivo i u sljedećem igr. filmu Labirint strasti (1982). Humorno se obračunavajući s tradicionalnom – patrijarhalnom i konzervativnom Španjolskom, A. 1980-ih ugl. varira komedijske obrasce (Mračne navike, 1983; Čime sam to zaslužila, 1984; Veži me!, 1989), s povremenim izletima u dramu (Matador, 1986), a komedijom → Žene na rubu živčanog sloma, osim mnogobrojnih nagrada, međunar. priznanja i svj. popularnosti, stječe i atribut »ženskog redatelja«. Filmovi iz 1990-ih izrazitije su melodramatski (Visoke potpetice, 1991; Cvijet moje tajne, 1995; Živo meso, 1997), nerijetko citatni i s intertekstualnim elementima, a zbog sličnih stilskih obilježja kritika je redatelja sklona percipirati kao nasljednika njegovih film. uzora – R. W. Fassbindera i D. Sirka. Najistaknutiji španj. redatelj postfrankističkog razdoblja, svojim je filmovima istodobno pridonio međunar. afirmaciji španj. glumaca (osobito A. Banderasa). Najveći uspjeh postiže trinaestim igr. filmom → Sve o mojoj majci, svojevrsnim koncentratom svojih tematskih i stilskih preokupacija, koji, ponajprije osebujnim ženskim portretima te spretnim spojem humora i emocija, 1999. osvaja Oscara za najbolji film na stranom jeziku, te Eur. film. nagradu za film, kojom je nagrađen i → Pričaj s njom.

D. Nenadić