:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Treći ključ (1983), Hrvatska, boja, 88 min, Centar film/Televizija Zagreb, r.: Zoran Tadić, sc.: Pavao Pavličić prema vlastitomu istoimenom romanu, df.: Goran Trbuljak, glazba: Aleksandar Bubanović, montaža: Vesna Štefić, ul.: Vedrana Međimorec (Dunja), Božidar Alić (Zvonko), Franjo Majetić, Ivo Gregurević, Đorđe Rapajić, Tomislav Gotovac, Tomislav Lipljin, Nina Erak, Mladen Crnobrnja, Sabrija Biser, Rade Špicmiler, Tošo Jelić, Drago Bahun.

Mladi bračni par, Dunja i Zvonko, useljavaju u novi stan u tek izgrađenoj zgradi u jednomu novozagrebačkom naselju. No, muče ih financijski problemi: Dunja je nezaposlena, Zvonko radi, ali mu je plaća mala, u dugovima su i kreditima. Iznenada pronalaze u poštanskom sandučiću pismo naslovljeno na njih u kojemu pronalaze razmjerno velik iznos novca. Iako zbunjeni, troše ga, no slučaj se započinje ponavljati, a istodobno im raste osjećaj da netko ulazi u stan dok njih nema, da postoji treći ključ. Mijenjaju bravu, ali situacija se ne mijenja. Njihovi različiti pogledi na ovu pojavu unose razdor, sve dok se ne odluče preseliti u drugi stan.

Film otvorenoga kraja s fantastičnim, nerazjašnjenim elementima, dominantne atmosfere tjeskobe, straha i nesigurnosti. U lajtmotivu umjetnika (T. Gotovac) i njegovih uličnih akcija (slušanja vijesti o korupciji, čitanja novina o ubojstvima) prisutan je i jasan socijalno-kritički element koji na razini film. cjeline tajnovitost interpretira kao globalnu metaforu krajnje pomaknutih zakonskih regulativa i moralnih vrijednosti. Općem osjećaju tjeskobe pridonosi i iskorištavanje onodobnih čestih redukcija struje, pa je većina interijera prikazana u prigušenom osvjetljenju u kojemu naglašena vizualna dvojbenost svjedoči o potpunoj nemoći dvoje protagonista da pronađu izlaz iz nametnute situacije. Upravo ovu determiniranost potvrđuje i završetak: dok Dunja i Zvonko noću leže u krevetu, netko polako otključava ulazna vrata stana, a Dunjin se krik poklapa s preeksponiranim kadrom koji u pretapanju prelazi u ništavilo.

D. Marković