Burton, Richard

Burton, Richard (pr. ime R. Walter Jenkins), brit. glumac (Pontrhydfendigaid, 1925 – Ženeva, 1984). Iz rudarske obitelji, u kazalištu nastupa od djetinjstva, studirao na Oxfordu. Muževan, markantan, suzdržana izraza, dojmljive geste te sugestivne dikcije (česte u vrhunskih glumaca iz Walesa), na filmu glumi od 1948., a u Hollywoodu od 1952 (Rodica Rahela, H. Koster), no ne napušta kaz. karijeru (osobito uspješno glumi Hamleta i druge Shakespeareove likove). Popularnost stječe ulogama romantički koncipiranih likova u kostimiranim spektaklima – Tunika (H. Koster, 1953), Aleksandar Veliki (R. Rossen, 1956., u naslovnoj ulozi) te, melodramatičnijom inačicom, kao Marko Antonije u Kleopatri (J. L. Mankiewicz, 1963) kojom postaje međunar. zvijezda. Takav tip potom nastavlja, ali i evoluira tumačenjima istaknutih pov. ličnosti u napetim polit. situacijama, npr. naslovnom ulogom u Becketu (P. Glenville, 1964). Kritika je osobito hvalila karakterne uloge mračnih i destruktivnih likova (često sklonih alkoholu), npr. u Gorkoj pobjedi (N. Ray, 1957), Noći iguane (J. Huston, 1964) i Tko se boji Virginije Woolf (M. Nichols, 1966), dok je ulogom u → Osvrni se gnjevno snažno utjecao na modu tzv. mladih gnjevnih ljudi i glumce poput A. Finneyja i R. Harrisa. Pozornost publike privlačio je i burnom glum. i privatnom vezom s E. Taylor. Potkraj 1970-ih, oslabjela zdravlja, gubi na popularnosti. Sedam puta nominiran je za Oscara. S N. Coghillom korežirao je Doktora Fausta (1966). Ostale važnije ul.: Špijun koji je došao iz hladnoće (M. Ritt, 1966), Komedijaši (P. Glenville, 1967), Ana od tisuću dana (Ch. Jarrot, 1969., kao Henrik VIII.), Umorstvo Trockog (J. Losey, 1972., kao L. Trocki), Sutjeska (S. Delić, 1973., kao J. B. Tito), Equus (S. Lumet, 1977), 1984. (M. Radford, 1984).