Trnoružica

Trnoružica (Sleeping Beauty, 1959), SAD, boja 75 min, Buena Vista, pr.: Walt Disney, r.: Cyde Geronimi, Eric Larson, Wolfgang Reitherman, Les Clark, sc.: Mint Banta, Winston Hibler, Bill Peet, Erdmann Penner, Joe Rinaldi, Ted Sears, Ralph Wright, prema priči Charlesa Perraulta, glazba: Tom Adair (pjesme) George Bruns, odlomci iz Trnoružice P. I. Čajkovskoga.

Princeza Aurora odrasta s trima dobrim vilama u njihovoj kućici u šumi, kamo su je roditelji smjestili da bi izbjegli ostvarenje kletve zle čarobnice. U princezu se zaljubljuje princ Philip, ali kletva se ipak ostvaruje te princeza pada u vječni san. Samo je Philip može osloboditi, ali biva zatočen.

Druga Disneyjeva ekranizacije neke Perraultove bajke (nakon Pepeljuge, 1950) bila je iznimno skup (6 milijuna dolara) i financijski neuspješan projekt, ujedno posljednji Disneyjev film u kojemu su sve faze animacije rađene ručno. Vizualna raskoš filma naglašena je širokim platnom (Technirama) te gotskim ornamentalnim dizajnom po uzoru na srednjovjekovno slikarstvo. Svođenjem većine radnje na jedan dan, film postiže dramaturšku kompaktnost te se usredotočuje na klas. arhetip bajke – sukob dobra i zla s ritmičnim, vizualnim i dramatičnim vrhuncem u prinčevu bijegu iz dvorca. Pritom je lik vještice Maleficent Disneyjev vizualno najdojmljiviji simbol zla, počev od njezina prvog pojavljivanja okružene plamenom, do završne preobrazbe u zmaja (pa završni obračun nje i princa predstavlja i aluziju na kršć. legendu o sv. Jurju i zmaju).

B. Kragić