U 3’10 za Yumu

U 3’10 za Yumu (3:10 to Yuma, 1957), SAD, c/b, 92 min, Columbia, r.: Delmer Daves, sc.: Halsted Welles, prema pripovijesti Elmorea Leonarda, df.: Charles Lawton Jr., glazba: George Dunning, pjesma 3:10 to Yuma: G. Dunning, Ned Washington, pjevaju Frankie Laine i Norma Zimmer, ul.: Glenn Ford (Ben Wade), Van Heflin (Dan Evans), Felicia Farr (Emmy), Leora Dana (Alice Evans), Henry Jones (Alex Potter), Richard Jaeckel (Charlie Prince), Robert Emhardt (Butterfield), Sheridan Comerate (Bob Moons), George Mitchell (šanker), Robert Ellenstein (Ernie Collins).

Zbog duge suše imanje rančera Dana Evansa nalazi se pred propašću, a jedini je izlaz kopanje bunara što predstavlja nedostižan izdatak za obitelj, odn. onoliki koliko iznosi nagrada za uhićenje i sprovođenje zloglasnog razbojnika Wadea u drž. zatvor u Yumi, što je krajnje opasan pothvat jer je Wade prepreden, a članovi njegove bande spremni na okrutnu osvetu. Evans prihvaća rizik i do dolaska vlaka za Yumu čuva Wadea. Ovaj započinje »psihološki« rat protiv rančera, a događanja prate odmetnikovi pomagači.

Jedan od najpoznatijih filmova D. Davesa (1904–1977), 1950-ih proglašavanog, uz A. Manna, B. Boettichera i J. Sturgesa, nasljednikom J. Forda u žanru vesterna. Događanja karakteristična za žanr ugl. su okvirna, a priča se usredotočuje na »komorni« verbalni dvoboj Wadea i Evansa; inteligentni Wade ne zaboravlja nijedan argument koji bi Evansu mogao biti opravdanje za njegovo oslobađanje, no kod Evansa prevladava osjećaj osobnog dostojanstva i kad se čini da više nema konkretnih argumenata, što stavlja na kušnju skeptičnije kritičare. Stoga, uz glatkoću izlaganja i rastuću napetost, film ima vrijednost rekapitulacije žanrovskih kodeksa časti, podsjećajući tako, uz jedinstvo vremena, mjesta i radnje u većem dijelu filma, na → Točno u podne. Redateljevi ostali zapaženi vesterni su Slomljena strijela (1950), jedan od prvih zv. filmova s humaniziranim prikazom Indijanaca, Posljednja kola (1956), o zloglasnom ubojici koji je jedini sposoban dovesti karavanu doseljenika do odredišta, i Drvo za vješanje (1958), s radnjom u rudarskim ambijentima Montane; svi se odlikuju vizualno dojmljivim spojem lirizma i realizma u prikazu krajolika te sporadičnim retoričkim red. rješenjima poput kranskih snimaka.

A. Peterlić