Umrli su u čizmama

Umrli su u čizmama (They Died with Their Boots On, 1941), SAD, c/b, 140 min, Warner, r.: Raoul Walsh, sc.: Wally Kline, Aeneas MacKenzie, df.: Bert Glennon, glazba: Max Steiner, ul.: Errol Flynn (George Armstrong Custer), Olivia De Havilland (Elisabeth Bacon), Arthur Kennedy (Sharp), Anthony Quinn (Ludi Konj), Charley Grapewin, Gene Lockhart, Hattie McDaniell.

Mlad i impulzivan George Armstrong Custer u središtu je pozornosti već kao polaznik Voj. akademije West Point, kada ujedno započinje i romantičnu vezu s Elisabeth Bacon, s kojom će se poslije i vjenčati. Istaknuvši se i za građ. rata, Custer poratnu rutinu prihvaća nevoljko te s poletom preuzima mjesto zapovjednika 7. konjičke pukovnije u graničnom teritoriju Dakote. Njegove dobre odnose s Indijancima ometaju bijeli trgovci alkoholom i oružjem, poput Sharpa, Custerova protivnika još iz West Pointa.

Dinamičan biografski vestern istican je u kritičkim revalorizacijama od 1960-ih kao model tipa film. stvaralaštva u kojemu sva film. izražajna sredstva služe da se u gledatelja proizvede jedna izrazita emocija, odn. neprekinuto osjećajno stanje. Stoga je to tipičan primjer nepsihol. filma, s likovima koji pokazuju tek najelementarnije i najprepoznatljivije osjećaje, izražene pak maksimalnim intenzitetom čemu odgovara i gluma, ponajprije romantizirana interpretacija E. Flynna. Temelj je Walshova prosedea u inzistiranju na akciji, odn. samom pokretu, što je posebice razvidno u sceni protagonistove smrti registrirane tek jednim kratkim kadrom nakon kojega kamera vožnjom prati pobjedničke Indijance, kao iskazu autorskog podređivanja neposrednih zahtjeva sadržaja dominantnoj dinamičkoj liniji filma. Walsh upravo u energiji pokreta otkriva konačan efekt i smisao djela koje se u tom smislu definira kao apoteoza mladosti, poletnosti, snage i junaštva.