Underground

traži dalje ...

Underground (1995), Francuska/Njemačka/ /Jugoslavija/Mađarska, boja, 170 min (prvotna verzija traje 192 min), Artificial Eye/Mayfair/CiBy 2000/Pandora/Novo, r.: Emir Kusturica, sc.: Dušan Kovačević, E. Kusturica, prema drami D. Kovačevića, df.: Vilko Filač, glazba: Goran Bregović, ul.: Predrag Miki Manojlović (Marko), Lazar Ristovski (Crni), Slavko Štimac (Ivan), Mirjana Karanović (Vera), Mirjana Joković (Natalija), Ernst Stötzner (Franz).

Kada izbije II. svj. rat, švercerima Marku i Crnom prijeti uhićenje, pa se s Markovim bratom Ivanom i ženom Crnoga Verom kriju u podrumu. Marko desetljećima laže ostalima kako rat još uvijek traje, a sam se bogati na njihovu radu, postaje komunistički dužnosnik i suprug bivše ljubavnice Crnoga, glumice Natalije.

Grotesknu alegorijsku priču o raspadu Jugoslavije E. Kusturica režirao je sa znatnim primjesama nadrealizma, koje upućuju na apsurdnost pov. zbivanja o kojima film govori. Marko podražava zračne napade kako bi podzemni radnici i dalje vjerovali njegovim pričama, a lajtmotiv ciganskoga benda, koji sviranjem uveličava svečanosti, pridonosi ritmičnosti i sugerira stalnost (iskvarenih) međuljudskih odnosa. Film ima podnaslov Bila jednom jedna zemlja, a osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Underground. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1952>.