Veliki diktator

traži dalje ...

Veliki diktator (The Great Dictator, 1940), SAD, c/b, 126 min, Charles Chaplin Productions, r. i sc.: Charlie Chaplin, df.: Rollie Totheroh, Karl Struss, glazba: Meredith Wilson, ul.: Ch. Chaplin (Adenoid Hinkel/brijač), Paulette Goddard (Hannah), Jack Oakie (Benzino Napaloni), Reginald Gardiner (Schultz), Billy Gilbert (Herring), Henry Daniell (Garbitsch), Grace Hayle (gospođa Napaloni), Carter de Haven, Chester Conklin, Leo White.

Za I. svj. rata u Tomaniji, mobilizirani brijač izgubi sjećanje nakon pada njegova aviona te se nađe u sanatoriju. Pušten nakon što je na vlast došao diktator Hinkel, vraća se svojem starom poslu. Dok se Tomanijom širi nezaposlenost i siromaštvo, Hinkelovi protivnici završavaju u koncentracijskim logorima. Naposljetku, diktatorovi jurišnici unište brijačnicu, a sam brijač završava u logoru. Ipak, uspijeva pobjeći te ga, zbog fiz. sličnosti s Hinkelom, zamijene s diktatorom, što on iskoristi da bi održao pacifistički govor.

Chaplin je satiru uperenu protiv fašizma i konkretno A. Hitlera strukturno oblikovao izravnim suprotstavljanjem dvaju likova – diktatora Hinkela i brijača židova. U tom smislu Hinkel je materijalizacija stalno prisutnih dijaboličnih i agresivnih impulsa u liku Skitnice, posebice karakterističnih za rane Chaplinove filmove iz 1915–17. Suprotnost likova naglašena je i njihovim odnosom prema dijalogu – dok se brijač, izuzev završnoga govora, izražava samo mimikom, Hinkel gotovo neprestano govori i mrmlja (što se tumačilo kao još jedno Chaplinovo ironiziranje zv. filma); pritom njegov govor zvuči kao parodično iskrivljavanje njem. jezika. Otvoreno ismijavanje razvidno je iz sekvence susreta Hinkela i drugog diktatora, Napalonija (parodija na Mussolinija), koji završava borbom špagetima i tortama na banketu, dok alegorijska scena Hinkelove senzualne igre s globusom (koja je stekla antologijski status) razvija ugođaj komike obogaćene natruhama jezovitoga. Tim prizorima Chaplin suprotstavlja izrazit lirizam scena u žid. getu, što je izazvalo prigovore o neujednačenosti ugođaja. U tom smislu, film, međutim, predstavlja nov stupanj u Chaplinovu opusu – spojem slapsticka, parodičnosti, groteske i polit. satire, s kritikom fašizma, manipulativne moći medija i prirode polit. propagande, korespondira s djelima Upoznaj Johna Doea F. Capre (1941) i → Sullivanova putovanja, te poput njih ne završava u otvoreno komičnom ili vedrom duhu, nego humanističkom deklamacijom (neizravno upućenom publici) što upućuje na društv. i polit. nepravilnosti koje samo djelo ne razrješava.

B. Kragić

ilustracija
VELIKI DIKTATOR, Ch. Chaplin (Charles Chaplin)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Veliki diktator. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1976>.