Viridiana

Viridiana (1961), Španjolska/Meksiko, c/b, 90 min, Producciones Alatriste/Uninci Films 59, r.: Luis Buñuel, sc.: Luis Buñuel i Julio Alejandro, df.: José F. Aguayo, glazba: Wolfgang Amadeus Mozart (Requiem), Georg Friedrich Händel (Mesija) i Ludwig van Beethoven, ul.: Silvia Pinal (Viridiana), Fernando Rey (Jaime), Francisco Rabal (Jorge), Margarita Lozano (Ramona), Victoria Zinny (Lucía), Teresa Rabal (Rita).

Odgojena u samostanu, Viridiana treba postati redovnica, ali prethodno odlazi u posjet stricu Don Jaimeu. Njega ona podsjeća na suprugu koja je preminula za njihove prve bračne noći. Jaime omami Viridianu kako bi je seksualno iskoristio, ali u tome ne uspijeva. Ipak, kaže joj da jest, a potom se objesi. Ona ostaje živjeti na imanju s njegovim nezakonitim sinom Jorgeom.

Buñuelov prvi španj. film nakon dugotrajna izgnanstva, bio je, usprkos žestoku protivljenju španj. vlasti (koje su odobrile snimanje, ali su potom pokušale zaplijeniti sve kopije te zabranile prikazivanje), službeni španj. kandidat na festivalu u Cannesu gdje je nagrađen Zlatnom palmom. S junakinjom sličnom junaku → Nazarína, koja, pokušavajući u praksi primijeniti vjerska načela doživljava razočaranje, ali koja, suprotno od njega, na kraju usvaja pravila društv. konformizma te stupa u svojevrstan ljubavni trokut, film dekonstruira apstraktnost i nedjelotvornost vjerskih dogmi, kao i ljudsku sputanost njima (Vatikan je film službeno nazvao »uvredom kršćanstvu«). Uspostavljajući dijalog s djelima španj. romanopisaca B. Pereza Galdosa i Ramona del Valle-Inclana, koja tematiziraju moralnu degradaciju, licemjerje i duhovnu prazninu provincijskih viših klasa potkraj XIX. st., a likovno se uvelike referirajući – ironijom i pronicavom preciznošću – na Goyine portrete slaboumnih i bigotnih velikaša, uz čuvenu scenu večere pijanih i razbludnih prosjaka i razbojnika, groteskno-parodijski citat Leonardove Posljednje večere, praćen »aleluja« refrenom iz Händelova oratorija Mesija, film više od dotadašnjih Buñuelovih ostvarenja iz 1950-ih eksponira nadrealist. komponente iz prve faze redateljeva svaralaštva: slobodnije asocijacije, višeznačne simbole i snolike ugođaje.

B. Kragić