Vrdoljak, Antun

Vrdoljak, Antun, hrv. redatelj, scenarist i glumac (Imotski, 1931). Diplomirao glumu u Zagrebu, debitirao u filmu Nije bilo uzalud (N. Tanhofer, 1957), kao novinar u → H-8... (Zlatna arena za epizodnu ulogu) opuštenim nastupom i urbanim imidžem stekao veliku popularnost, za gl. ulogu u pacifističkoj drami Rat V. Bulajića (1960) nagrađen je Zlatnom arenom. Kao redatelj debitira epizodom u omnibusu Ključ (1965), od početka razvijajući sklonost prema dram. situacijama. Velik uspjeh postiže prvim dugometr. igr. filmovima – psihološki snažno profiliranim djelima ratne tematike → Kad čuješ zvona (nagrada publike Jelen) i U gori raste zelen bor (1971., Srebrna arena za najbolji film i nagrada Jelen), oba prema Ratnom dnevniku I. Šibla, a srodnom se poetikom odlikuje i Povratak (1979). Počevši s Mećavom (1977), prema drami P. Budaka, zapaženo režira ekranizacije djela hrv. književnosti – Kiklop (1982., nagrada publike Jelen), prema romanu R. Marinkovića, → Glembajevi, potom Karneval, Anđeo i Prah (1989), prema Marinkovićevim pripovijetkama, a ti se filmovi često prikazuju i kao tv serijali. Znatan afinitet prema komici najočitiji je u filmovima Ljubav i poneka psovka (1969) i Od petka do petka (1985) te u tv seriji Prosjaci i sinovi (1972), prema I. Raosu, koja je zbog polit. razloga emitirana tek 1984. Podjednako uvjerljiv u tvorbi urbanih i ruralnih situacija i likova, V. uspješno surađuje s glumcima poput B. Dvornika, P. Vuisića, M. Nadarevića, I. Vidovića i Borisa Buzančića. Podjednako se trudi iskušati realistične i komične moduse film. izlaganja, a unatoč vizualnoj privlačnosti ekranizacija Krleže i Marinkovića, njegova su najuspjelija ostvarenja osebujni ratni filmovi iz ranijeg razdoblja karijere. Režirao je i zapažene tv reklame, tijekom 1990-ih aktivno se bavio politikom, bio je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. Ostali važniji filmovi: Deps (1974), Duga mračna noć (2003), ostale važnije ul.: Pukotina raja (V. Pogačić, 1959), Vetar je stao pred zoru (R. Novaković, 1959), Sreća dolazi u devet (N. Tanhofer, 1961), Protest (F. Hadžić, 1967).

N. Gilić