Vujisić, Pavle

Vujisić (Vuisić), Pavle, srp. glumac (Beograd, 1926 – Beograd, 1988). Debitirao 1950., za razliku od većine srp. (i jugoslav.) glumaca, izrazito je film. glumac. Krupan, izražajna glasa i lica (s puno bora), iznimnu prizornu pojavnost podupire odmjerenim, često usporenim i odgođenim te naizgled nemotivirano naglašenim gestama i grimasama. Ostavljao je dojam složena duševnog života, često s implikacijama rezignacije i velike važnosti svojega lika te je uspoređivan s najistaknutijim svj. tzv. glumcima ličnostima (J. Gabin i S. Tracy). Glumio je u oko 130 filmova raznih žanrova, s lakoćom uklapajući svoj stil u različite red. poetike te pokazujući i nadarenost za komiku. Zlatnim arenama nagrađen je 1958. za Tri koraka u prazno (V. Nanović) i 1977. za Hajku (Ž. Pavlović), Beštije (Ž. Nikolić) i Povratak otpisanih (A. Đorđević, 1976). Važnije ul.: → Prometej s otoka Viševice, Neprijatelj (Ž. Pavlović, 1965), → Ponedjeljak ili utorak, Buđenje pacova (1967), Zaseda (1969), oba Ž. Pavlovića, → Kad čuješ zvona, → Događaj, Razmeđa (K. Golik, 1973), Čuvar plaže u zimskom periodu (1976), Pas koji je voleo vozove (1977), oba G. Paskaljevića, Salaš u malom ritu (B. Bauer, 1978), Posljednji podvig diverzanta Oblaka (V. Mimica, 1978), Petrijin venac (S. Karanović, 1980), Ko to tamo peva (S. Šijan, 1980), Sjećaš li se Dolly Bell (E. Kusturica, 1981), Maratonci trče počasni krug (S. Šijan, 1982), Život je lep (B. Drašković, 1985), → Otac na službenom putu. Često je glumio na TV, npr. serije Kamiondžije (M. Đukanović, 1972) i Otpisani (A. Đorđević, 1974).