:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Waters, John, amer. redatelj, scenarist i producent (Baltimore, 1946). Isprva režira amat. filmove, npr. kratkometražni Rimske svijeće (1966), u kojemu prvi put glumi transvestit Divine. Izrazito niskobudžetnim dugometr. filmovima stječe naziv »kralja lošega ukusa«, s Divineom kao idealnim medijem društv. provokacije i parodije malograđanskog ukusa – npr. u filmovima Ružičasti plamenci (1972), o bespoštednoj borbi za titulu najodvratnije obitelji, te Poliester (1981), o zapuštenoj, zlostavljanoj i antipatičnoj domaćici koja ipak nalazi sreću. Balansiranje između komedije i farse nastavlja u vizualno dotjeranijim filmovima Lak za kosu (1988), o mladiću iz 1963. koji želi dospjeti u glazb. tv program, Cry Baby (1989), sa J. Deppom u ulozi buntovnika zaljubljenog u dobro odgojenu djevojku, Mama ubojica (1994), s K. Turner u ulozi žene koja ubija prekršitelje malograđanskih kodova, te Cecil B. DeMented (2000), s M. Griffith kao antipatičnom zvijezdom koju otima naslovni junak kako bi glumila u njegovu niskobudžetnom filmu. Isprva je tipičan alternativni autor kultnog statusa i s eksperimentalističkim sklonostima, zbog porasta utjecaja postmodernističkog ukusa od pol. 1980-ih raste mu i ugled te sve više pozornosti posvećuje organizaciji priče te scenografskoj, snimateljskoj i kostimografskoj dosljednosti, rabeći poetiku provokacije na način srodan uklapanju naslijeđa nadrealizma u postmodernističku poetiku u djelima D. Lyncha. Ostali važniji filmovi: Svijet smeća (1969), Umnoženi manijaci (1970), Ženske nevolje (1973), Očajno življenje (1977), Pimp(l)ek (1998).

N. Gilić