Z

Z (1968), Francuska/Alžir, boja, 127 min, Reggane Films/Valoria Films, r.: Costa-Gavras, sc.: Jorge Semprún, prema romanu Vassilisa Vassilikosa, df.: Raoul Coutard, glazba: Mikis Theodorakis, ul.: Yves Montand (Zastupnik), Irene Papas (Helene), Jean-Louis Trintignant (sudac istražitelj), Jacques Perrin (fotoreporter), Charles Denner (Manuel), François Périer, Piere Dux, Julien Guiomar.

U jednoj mediteranskoj zemlji lijevu opoziciju vodi popularni Zastupnik, bivši olimpijski prvak, trenutačno liječnik i sveučilišni profesor. Ankete predviđaju njegovu pobjedu na izborima, a on se sam ne osvrće previše na tajanstvene prijetnje smrću. Nakon burna polit. skupa, pregazi ga kamion. Dok desničarski elementi u vlasti pokušavaju zataškati vlastitu umiješanost tvrdeći ujedno da se radilo o nesretnom slučaju, sudac istražitelj uz pomoć fotoreportera započinje istragu.

Počevši od samog početka s napomenom »Svaka slučajnost sa stvarnim događajima i osobama nije slučajna, već namjerna«, film, iako ne specificira mjesto radnje, očituje jasne aluzije (naglašene i ugođajem kojemu posebno pridonosi partitura M. Theodorakisa) na Grčku u razdoblju neposredno prije vojnog puča 1967. i na ubojstvo grč. političara Grigorisa Lambrakisa, iako fabula o urotničkom djelovanju konzervativnih struktura moći sadržava i univerzalne impulse pa film djeluje i kao izravna optužba mehanizama drž. terora. Vještom uporabom modernističkih postupaka (usporene snimke, kamera iz ruke, zaustavljeni kadrovi) Costa-Gavras postiže dinamiku zbivanja, a pokazuje se i majstorom detekcije i trilera postupno otkrivajući nove spoznaje te povećavajući napetost i tenzije. Posebice su dojmljive kratke retrospekcije koje pružaju uvid u intimu Zastupnika i njegove supruge Helene. U vrsnoj glum. ekipi izdvaja se I. Papas koja, iako na ekranu sveukupno 5 minuta, iznimnim emocionalnim intenzitetom predočava skrivenu tugu lika. Nagrađen Oscarom za najbolji film na stranom jeziku i za montažu (Françoise Bonnot) te nominiran za najbolji film, afirmirao je struju polit. filma i u komerc. kinematografiji.

B. Kragić