:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Zaboravljeni (Los olvidados, 1950), Meksiko, c/b, 88 min, Ultramar Films r.: Luis Buñuel, sc.: Luis Alcoriza, L. Buñuel, df.: Gabriel Figueroa, glazba: Rodolfo Halffter, ul.: Alfonso Mejía (Pedro), Roberto Cobo (El Jaibo), Estela Inda (Marta), Miguel Inclán (Don Carmelo), Mario Ramírez, Alma Delia Fuentes.

U siromašnom predgrađu Mexico Cityja živi banda siromašnih i napuštenih dječaka koju vodi Jaibo. Oni zlostavljaju slijepca i invalida. Jaibo ubije dječaka zbog kojega je boravio u popravnom domu, a Pedro to vidi. Pedra potom uhite zbog krađe koju je zapravo počinio Jaibo. U domu mu ravnatelj daje 50 peseta i šalje u grad. Na putu Jaibo ubije Pedra, čije tijelo završava na smetlištu, a Jaibo gine u policijskoj potjeri.

Svojim trećim meks. filmom, L. Buñuel ponovno je privukao pozornost (nagrada za režiju u Cannesu 1951). Onodobna eur. kritika ocijenila je film kao meks. inačicu tal. neorealizma – zbog snimanja na lokacijama, nastojanja na autentičnosti (zaplet je preuzet iz policijskih spisa) i soc. kritičnosti u prikazu sirotinjskih četvrti i maloljetničkog prijestupništva. Te je značajke redatelj nadogradio dosljedno pesimističnim prikazom ljudskih karaktera i odnosa (film izbjegava sentimentalizam i tezičnost) te vizualnom metaforikom oslonjenom na apstraktne simbole i subjektivne vizije likova. Buñuel objektivnim stilom (kojemu pridonosi i funkcionalna, jasna fotografija) ocrtava brutalnost i surovost života društveno marginalnih likova povezanih međusobnim činima okrutnosti (npr. djeca muče slijepca koji im se poslije osvećuje). Realist. je faktura istodobno dekonstruirana načelima fatalizma i slučajnosti u raspletu te karakteristično uznemirujućim i enigmatičnim nadrealist. slikama, poput Pedrova sna ili Jaimeove smrtne agonije, kojima Buñuel upućuje na svoje stalne preokupacije manifestacijama nesvjesnoga i tjeskobnim sadržajima podsvijesti.

B. Kragić


ZABORAVLJENI, L. Buñuel