Zameo ih vjetar

Zameo ih vjetar (Gone With the Wind, 1939), SAD, boja, 222 min, Selznick International, pr.: David O. Selznick, r.: Victor Fleming, sc.: Sidney Howard prema istoimenom romanu Margaret Mitchell, df.: Ernest Haller, Ray Rennahan, glazba: Max Steiner, sgf.: William Cameron Menzies, Lyle Wheeler, kgf.: Walter Plunkett, ul.: Vivien Leigh (Scarlett O’Hara), Clark Gable (Rhett Butler), Leslie Howard (Ashley Wilkes), Olivia De Havilland (Melanie Hamilton), Hattie McDaniel (Mammy), Thomas Mitchell (Gerald O’Hara), Butterfly McQueen (Prissy), Ann Rutherford (Careen O’Hara).

Uoči početka Amer. građ. rata 1861., lijepa i hirovita kći plantažera Scarlett O’Hara zaljubljena je u uglađena Ashleyja Wilkesa, zaručena za staloženiju Melanie. Dok Scarlett uporno pokušava osvojiti Ashleyja, šarmantni pustolov Rhett Butler opčinjen je njezinim temperamentom, ali joj ne popušta. No, usprkos međusobnoj privlačnosti Scarlett se dvaput udaje (isprva iz hira, potom iz koristi) te se nakon rata posvećuje obnovi opustošene plantaže.

Pov. spektakl, jedan je od najskupljih (budžet je iznosio tada senzacionalnih 3,9 milijuna dolara) amer. filmova, ujedno vrhunac holivudskoga studijskog sustava. Film se pridržava fabule romana, naglašavajući epske i melodramatske aspekte, a zadržao je i nostalgične reakcionarne tonove (idealiziranje života i sustava vrijednosti plantažerskoga robovlasničkog Juga). Pri realizaciji izmijenila su se trojica redatelja (G. Cukor, S. Wood, V. Fleming – jedini potpisan), 15 scenarista (npr. F. Scott Fitzgerald i Ben Hecht) i 3 snimatelja, pa je film koherentan ponajprije zahvaljujući Selznicku, koji je nadgledao sve faze, često dopisivao scenarij te režirao pojedine scene. Uz Selznicka ključan je udio ostvario i W. C. Menzies (čiji je prinos označen dotad nepostojećom funkcijom produkcijskog dizajnera), ponajprije u ostvarenju dram. funkcije boje i osvjetljenja (prilagođavanje ekspresionističke tradicije odnosa svjetla i sjene koloru, scenografsko naglašavanje dubine). Dok je Gable bio jedini izbor za junaka (u tipu superiorna i ležerna čovjeka od akcije), za protagonisticu je, nakon masovno reklamirane potrage (intervjuirano je oko 1400 kandidatkinja), odabrana V. Leigh koja je ostvarila izuzetnu interpretaciju (prisutna je u gotovo svim scenama) dočaravši junakinjin razvoj od hirovite djevojke do zrele žene (u tipu tzv. mondenke) te promjene raspoloženja i emocija. Zasigurno najpoznatiji, a vjerojatno (uz uračunatu inflaciju) i komercijalno najuspješniji film u povijesti svj. kinematografije, doživio je više redistribucija, kao i obnovljenu verziju 1989 (osporavanu zbog ublažavanja jarkih boja). Od 13 nominacija osvojio je Oscare za najbolji film, režiju, scenarij, fotografiju, gl. žensku ulogu (V. Leigh), sporednu žensku ulogu (H. McDaniel, prva nominirana crna glumica i dobitnica), scenografiju (L. Wheeler) i montažu (Hal C. Kern, James E. Newcom), a Menzies je nagrađen posebnim Oscarom. God 1994. u obliku tv miniserije snimljen je nastavak Scarlett J. Ermana.

D. Primorac