zvučni film

zvučni film, film. kategorija (→ vrsta). 1. Film. djelo u kojemu je slika spojena sa zvukom u cjelovito ostvarenje, za razliku od → nijemog filma, u kojemu se predočava samo slika bez ikakva pripadnoga zvuka. Zvuk se može nalaziti na odvojenoj vrpci (tzv. zwei-band odn. dvovrpčani film), a može se nalaziti na istoj vrpci, tipično u obliku svjetlosnog (tzv. svjetloton) ili u obliku magnetskog zapisa (tzv. magnetski ton), te kao digitalni elektronički zapis na audiovizualnom nosaču (video). Zv. film tipično obilježava sinkronost slike i zvuka, točna usuglašenost vizualne i auditivne strukture filma, iako su manipulaciji otvorene mogućnosti i različitih tipova asinkronizma. 2. Razdoblje nakon 1927., obilježeno proizvodnom i prikazivačkom prevlašću zv. filma. Zamijenilo je razdoblje nij. filma, i u kontrastu je s pojmom nijemog filma.