:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Živa istina (1972), Hrvatska, c/b, 75 min, FAS Filmski autorski studio, r., sc. i sgf.: Tomislav Radić, df.: Drago Novak, glazba: Arsen Dedić, montaža: Maja Filjak-Bilandžija, ul.: Božidarka Frait, Ružica Rošoci, Vesna Veselić, Zlatica Dubravčić, Zdenka Livajsić, Inge Grandić, Vjeran Zuppa, Mira Wolf, Astrid Turina, Joško Marušić, Eva Ras.

Zagreb, poč. 1970-ih. Božidarka Frait je kaz. glumica koja uzalud traži angažman. Njezina svakidašnjica sastoji se od niza susreta, s prijateljima, ljudima iz njezine profesije, a i onima koji prijanjaju uz takav milje.

Prvijenac T. Radića, realiziran krajnje skromnim sredstvima, prvi je hrv. igr. film režiran primjenom dokumentarističke metode direktnog filma. Nje se Radić dosljedno pridržavao, red. intervencije ugl. su nezamjetljive, scene sastavljene većinom od dužih kadrova, u načelu se nižu bez određenije uzročne veze te film djeluje kao niz svakidašnjih »krišaka života« koje povezuje središnji lik. Dojam životnosti (»žive istine«) pridaje mu i ponašanje svih osoba koje, nastupajući i pod pravim imenima, ugl. vrlo nenametljivo predočavaju svoja tipična životna ponašanja i iskustva. Uz intimističku priču o protagonistici nastaje tako i panoramski prikaz jednog zagrebačkog kruga u kojem se prepleću (i s blagim asocijacijama na → Slatki život) i osobe s većim egzistencijalnim problemima kao i one čiji je život ispunjen bezbrižnošću. Neki od prizora osobito su efektni, npr. scena u automobilu s retrovizorom, potom kada B. Frait s J. Marušićem gleda stare snimke svoje obitelji te kada je kaz. intendant odbija angažirati, a za razgovora telefonski dogovara polit. sastanak. Film je kritika ugl. vrlo pozitivno prihvatila, ali je izazvao i kritičke reakcije u polit. krugovima; u razdoblju pokušaja djelomične obnove poetike socrealizma, djelo je odobreno za prikazivanje nakon dužeg oklijevanja te je kritizirano kao nereprezentativni prikaz društv. scene. Film je isključen iz službene konkurencije na festivalu u Puli, ali je žiri, u neskladu s pravilima, dodijelio Zlatnu arenu za glumu B. Frait koja je tom realist. autobiografskom kreacijom postala jedna od vodećih hrv. glumica. Svoj red. postupak T. Radić je razradio u daljnjem filmu Timon (1973).

A. Peterlić


ŽIVA ISTINA, T. Radić (Eva Ras i Božidarka Frait)