Živjela ljubav

Živjela ljubav (Aiquing wansui, 1994), Tajvan, boja, 119 min, Central Motion Pictures, r.: Tsai Ming-Liang, sc.: Tsai Ming-Liang, Yang Pi-Yang, Tsai Yi-Jun, df.: Liao Pen-Jung, Lim Ming-Kuo, glazba: ul.: Yang Kuei-Mei (Mei-mei), Chen Chao-Jung (Ah-Rong), Lee Kang-Sheng (Hsiao-Kang).

Hsiao-Kang je trgovac koji radi za krematorij, Mei-Mei agentica za nekretnine, a Ah-Rong trgovkinja odjećom u robnoj kući. Svo troje su urbani osamljenici u sumornom i otuđenom Taipeiju. Mei-Mei živi sama. Svake večeri Hsiao-Kang ulazi u njezinoj odsutnosti u stan koji ona prodaje. Jedne zimske večeri sva tri lika nađu se tamo zajedno.

Drugi igr. film Tsai Ming-Lianga reprezentativan je za autorovu poetiku obilježenu tematizacijom problema otuđenja i samoće u odbojnim i divovskim megalopolisima te, kao dominantnim stilskim sredstvom, dugim, statičnim kadrovima (sa zamišljenim i gotovo nepomičnim likovima) praćenim, kao izvanprizornim zvukom, gradskim šumovima koji gotovo posve nadomještaju glazbu. Naslov filma u tom je smislu ironičan, jer je Taipei prikazan kao mjesto praktički bez ljubavi, grad napučen ljudima koji čeznu za komunikacijom i ljudskim kontaktom. Film, nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji, mnogi su kritičari napali kao imitaciju ostvarenja M. Antonionija, proglasivši priču i njezinu obradu banalnim egzistencijalizmom bez razvoja i psihol. slojevitosti likova. Istodobno, Živjela ljubav inicira motive i poetičke sklonosti koje redatelj potpunije razvija u daljnjim filmovima.

J. Pavičić