Cocteau, Jean

traži dalje ...

Cocteau, Jean, franc. redatelj, scenarist, književnik i slikar (Maisons-Laffitte, 1889 – Milly-la-Forêt, 1963). Školovao se u privatnim gimnazijama, kao adolescent recitirao poeziju u pariškim salonima, surađivao sa S. Djagiljevim na baletu Plavi Bog (1912), P. Picassom i E. Satiem na kubističkom baletu Parada (1917), a za I. Stravinskoga napisao je tekst opere oratorija Kralj Edip (1926). Središnje je djelo njegova knjiž. opusa drama Pakleni stroj (1934), u kojoj nadrealističkom poetikom tematizira lik Edipa u svjetlu frojdovskih tumačenja. Njegov prvi film Pjesnikova krv (1930) kasni je odvjetak nij. avangarde, ponajprije iskaz autorskih sklonosti baroknoj formi i preokupacijama odnosa umjetnika i umj. djela. Nakon dulje stanke scenarist je odn. dijalogist filmova, koji s njegovim red. ostvarenjima te knjiž. i lik. stvaralaštvom dijele sklonost prema bajkovitom ugođaju i arhetipskoj vizualnoj simbolici – Vječno vraćanje (J. Delannoy, 1943), osuvremenjene verzije priče o Tristanu i Izoldi, s vizijom idealnog junaka (J. Marais) i naglaskom na želji za smrću, te fantastične komedije Fantomski barun (S. de Poligny, 1943). Film. režiji vraća se svojim prvim dugometr. filmom → Ljepotica i zvijer, vizualno ekspresivnom obradom bajke iz XVIII. st., potom režira ekranizacije vlastitih drama Dvoglavi orao i Strašni roditelji (oba 1948). Sustav osobnih simbola, alegorija, asocijacija i aluzija, kao i sklonost prema stilskim efektima (usporenom i preokrenutom pokretu, usložnjavanju prizora zrcalima), a u okviru istraživanja granica kreativne mašte, do vrhunca dovodi u film. obradama mita o Orfeju (prethodno je mit obradio kao dramu – 1925) – Orfej (1950) i Orfejev testament (1961). Pri tom prvi očituje i osobnu reinterpretaciju film noira, a drugi autoironične tonove. Pristupom motivima umjetnosti, ljubavi i smrti jedan je od najistaknutijih nastavljača romantičarske poetike u XX. st., a njegov je opus – alternativnim odnosom prema konvencijama klas. narativnog filma – poveznica tzv. pov. avangarde i novog vala. Ostali važniji filmovi (kao scenarist): Dame iz Bulonjske šume (R. Bresson, 1945), Strašna djeca (J.-P. Melville, 1950), Princeza od Clevea (J. Delannoy, 1961).

B. Kragić

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Cocteau, Jean. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/235>.