:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Costa-Gavras (pr. ime Constantin Gavras), grčko-franc. redatelj (Loutra-Iraias, 1933). Od 1952. u Francuskoj, završio visoku film. školu IDHEC, od 1959. asistent redatelja, prvi film Kupe za ubojice režira 1965. Pozornost privlači polit. trilerom vrlo jasnih aluzija na onodobnu grč. polit. situaciju → Z, čiji je uspjeh (Oscar za film na stranom jeziku) afirmirao tendencije polit. filma u komerc. kinematografiji. Status najpopularnijeg predstavnika tih tendencija potvrđuje daljnjim filmovima – Priznanje (1969), o staljinističkim procesima u Čehoslovačkoj 1950-ih, Opsadno stanje (1973), o sukobu vojnog režima i ljevičarske gerile u Urugvaju poč. 1970-ih, Prijeki sud (1975), o procesima u tzv. višijevskoj Francuskoj, i → Nestali, o polit. teroru u Čileu nakon vojnog puča 1973. Obilježava ih vješta uporaba žanrovskih konvencija (trilera, filma detekcije i sudske drame), dinamična montaža, dokumentaristička faktura fotografije i dojmljivo orkestriranje scena kaosa i nasilja te polemički prikaz manihejske slike svijeta podijeljenog na idealističke, ugl. nemoćne pojedince, i predstavnike vlasti odn. problematiziranje teorije zavjere vladajućih elita totalitarističkih sklonosti. Vještinu postizanja emocionalnog intenziteta pokazao je i u Glazbenoj kutiji (1989), melodrami o amer. odvjetnici koja otkriva da joj je otac odbjegli nacistički zločinac, a proturječne je reakcije izazvao i Amen (2002), o odnosima Katoličke crkve i nacista u II. svj. ratu. Ostali važniji filmovi: Suvišni čovjek (1967), Hana K. (1983), Izdana (1988), Ludi grad (1997).

B. Kragić