Filmski leksikon
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Cukor, George, amer. redatelj (New York, 1899 – Los Angeles, 1983). Iz obitelji mađarsko-žid. podrijetla, od 1920. kaz. redatelj u Rochesteru, potom od 1924. na Broadwayu. U Hollywoodu od 1929., isprva redatelj dijaloga, prvi mu je samostalni film Okaljana dama (1931). U prvom razdoblju karijere režira prestižne ekranizacije kaz. i knjiž. djela, npr. Račun za razvod (1932), Male žene (1933), Večera u osam (1933), David Copperfield (1935), Romeo i Julija, Dama s kamelijama (oba 1936). U njima se izdvaja njegov vrstan rad s glumcima i, posebice, glumicama (K. Hepburn, G. Garbo), što će postati konstanta čitava njegova stvaralaštva. Stečeni epitet »ženskog redatelja« potvrđuje melodramom Žene (1939), bez ijednoga muškog lika, o odnosima više žena povezanih ljubavnim problemima (s N. Shearer, J. Crawford, Rosalind Russell, Paulette Godard, J. Fontaine). Ističe se i romantičnim screwball-komedijama Praznik (1938) i → Philadelphijska priča, s C. Grantom i K. Hepburn, u kojima naglašava dinamiku muško–ženskih odnosa i lajtmotiv sukoba individualističkih impulsa s društv. konformizmom. Nakon što je u melodramama Lice jedne žene (1941), → Plinsko svjetlo i, posebice, Dvostruki život (1947), o glumcu (R. Colman) opsjednutom ulogom Otela, korespondirao s ugođajem film noira, vraća se komediji – Adamovo rebro (1949), Jučer rođena (1950), Pat i Mike (1952), To ti se trebalo dogoditi (1954), potom se okušava u raznim žanrovima: glazb. melodrami – Zvijezda je rođena (1954., njegov prvi film u boji) te pustolovnom filmu – Spojište Bhowani (1955) i vestern komediji – Đavolica u ružičastome (1960), kojima pokazuje red. vještinu i u eksterijerima potom mjuziklu (→ Moja draga lady, Oscar za režiju) i pustolovnoj komediji (→ Putovanja s mojom tetom), u kojima do vrhunca razvija vještinu vođenja glumaca u duljim kadrovima. Njegov posljednji film, Bogate i slavne (1981), još je jedna varijacija »ženske« melodrame. Cijenjen ponajprije zbog vrhunskog ukusa i stila te vještine rada s glumicama (uz spomenute još i I. Bergman, Judy Holliday, J. Garland, S. Loren, A. Hepburn, Maggie Smith), u većini je filmova pokazao sklonost prema motivu odnosa stvarnosti i mašte, što razrađuje kroz likove i njihove intimne odnose. Stoga je često tematizirao samu glum. profesiju te oslikavao različite tipove obmanjivanja, pretvaranja i glumljenja životnih uloga. Na festivalu u Veneciji 1982. dodijeljen mu je Zlatni lav za životno djelo. Započeo je režirati spektakl → Zameo ih vjetar, ali je ubrzo otpušten. Ostali važniji filmovi: Sylvia Scarlett (1936), Žena s dva lica (1941), Vrsta za brak (1952), Glumica (1953), Plesačice (1957), Volimo se (1960).

B. Kragić