:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Čovjek koji je pao na Zemlju (The Man Who Fell to Earth, 1976), Vel. Britanija, boja, 140 min, British Lion, r.: Nicholas Roeg, sc.: Paul Mayersberg, prema istoimenom romanu Waltera Travisa, df.: Anthony B. Richmond, glazba: John Phillips, Stomu Yamashita, specijalni fotoefekti: Harrison Ellenshaw, ul.: David Bowie (Thomas Jerome Newton), Rip Torn (Nathan Bryce), Candy Clark (Mary-Lou), Buck Henry (Oliver Farnsworth).

Izvanzemaljac, koji je stigao na Zemlju u potrazi za vodom za svoj rodni planet, razvija pod imenom Thomas Jerome Newton uspješnu poslovnu karijeru temeljenu na patentima, poput samorazvijajućeg filma. No njegove mu superiorne intelektualne i emocionalne osobine ni na poslovnom, ni na privatnom planu, usprkos prividnim uspjesima, ne donose željene rezultate, te on tone u rezignaciju i alkoholizam.

Prikaz civilizacije iz vizure tuđinca, čija dobronamjernost na kraju biva pobijeđena ispraznošću suvr. života, korporacijskim makinacijama te strahom i nepovjerenjem prema drugome, Roeg je vizualizirao oslanjajući se ponajprije na nelinearnu montažu brižljivo koncipiranih prizora te razigranu izvedbu D. Bowieja u ulozi krhka otuđena stranca. U prvom dijelu filma Newtonovo polagano prilagođavanje različitim oblicima komunikacije na Zemlji, dok gleda predstavu no, karakterističnim skokovitim rezom supostavljeno je ekshibicionističko-hedonističkom pristupu životu profesora Brycea, da bi u drugome takav postupak, unutar iste sekvence prilagodljiva i mladolika Newtona, supostavio ostarjeloj nekadašnjoj ljubavnici. Newtonove iznimne perceptivne sposobnosti, prikazane simultanim gledanjem 16 televizora, te mogućnost umnažanja predmeta i posvajanja identiteta ističu probleme izvedbe, posredovanja i komunikacije, dok eliptično pripovijedanje pred gledatelja postavlja interpretativne zahtjeve kakve je morao riješiti i protagonist, koji je na svojemu planetu znanje o Zemlji stekao gledajući televizijski program.

T. Brlek