Američka noć

Američka noć (La Nuit americaine, 1973), Francuska/Italija, boja, 115 min, Les Films du Carosse/PECF/PIC, r.: François Truffaut, sc.: F. Truffaut, Jean-Louis Richard, Suzanne Schiffman, df.: Pierre-William Glenn, Walter Bal, glazba: Georges Delerue, ul.: François Truffaut (Ferrand), Jean-Pierre Léaud (Alphonse), Jacqueline Bisset (Julie Baker), Nathalie Baye (Joëlle), Jean-Pierre Aumont (Alexandre), Valentina Cortese (Sevérine), David Markham (dr. Nelson), Nike Arrighi (Odile).

U studiju Victorine u Nici, Ferrand režira svoj novi film Upoznajte Pamelu. Mladi, razmaženi gl. glumac Alphonse i zvijezda filma Julie upuštaju se u kratku erotsku vezu.

Kao što nagovješćuje već sam naslov (→ američka noć), ovo je djelo fikcionalna priča koja nudi maksimum podataka o radu na filmu, naglašavajući pritom artificijelnost, ali istodobno slaveći artefakt. Film je fabularno organiziran oko snimanja konvencionalne melodrame, koja svojim tradic. metodama film. iluzije funkcionira kao protutekst okvirnoj priči u kojoj je redatelj Ferrand često sniman kamerom iz ruke i koja obiluje razotkrivanjem načina postizanja film. efekata. U svojemu najizrazitije autoreferencijalnom djelu (nagrađenom Oscarom za najbolji film na stranom jeziku i posvećenom Lillian i Dorothy Gish), koje preko glumca J.-P. Léauda aludira i na filmove o Antoineu Doinelu, Truffaut u ulozi redatelja dramatizira vlastite radne navike, osobito sklonost prema kolektivnom radu na snimanju te improvizaciji, dopisivanju dijaloga, uključivanju slučajnih detalja u fakturu fikcionalnog djela, sve do spremnosti da se nakon smrti gl. glumca promijeni kraj filma. Središnja je tema promišljanje čina film. pripovijedanja kao sklopa složenih povratnih veza fikcije i iskustva posredovanog kroz pripovijedanje (npr. kada Julie od Ferranda, kao svoje replike, dobije rečenice koje je izgovorila dan ranije u privatnom razgovoru). Snimanje filma kao situacija u kojoj pojedinci privremeno poprimaju funkcije ovisno o potrebama priče, omogućuje složeno isprepletanje stvarnih i fiktivnih, profesionalnih i privatnih, heteroseksualnih i homoseksualnih veza, koje se međudjelovanjem pripovjednih razina kombinira u složen tematski kompleks određen potragom za supstitucijom roditeljskih uloga. Dok u filmu koji se snima to dovodi do ubojstva oca, u okvirnom filmu odlučnost čitave ekipe da ne dopusti ugrožavanje svoje provizorne koherentnosti, predočena spremnošću Julie na seks s Alphonseom, omogućuje nadvladavanje materijalnih ograničenja i hirovita ponašanja pojedinaca te postizanje jedinog ostvarivog sklada – snimljenog filma.

T. Brlek