Čovjek s Arana

Čovjek s Arana (Man of Aran, 1934), Vel. Britanija, c/b, 76min, Gainsborough, r. i df.: Robert J. Flaherty, sc.: Robert, Frances i David Flaherty, glazba: John Greenwood, prema irskoj tradic. glazbi, montaža: John Goldman, sudjeluju: Colman »Tiger« King (čovjek s Arana), Maggie Dillane (njegova supruga), Michael Dillane (njihov sin).

Prvi zvučni Flahertyjev dok. film, prikazuje život na Aranskom otočju sjeverno od zapadne obale Irske. Redatelj je izabrao troje otočana koji u filmu čine tipičnu obitelj podneblja, a koju prati u njezinu svakodnevnom životu, u neprestanoj borbi s morem i krajnje negostoljubivim i surovim predjelima krševita otoka izložena jakim vjetrovima i olujama. Flaherty se uvelike usredotočio upravo na prikaz surove prirode – osobito podivljalog mora, koje je ribarima otoka zapravo jedini izvor prihoda, a tek potom na borbu za preživljavanje. U tom je smislu jedini Flahertyjev dok. film u kojemu priroda nadvladava ljudske snage i čini čovjeka potpuno ovisnim o njezinim ćudima. Flaherty je inzistirao i na rekonstrukciji tradic. oblika života, osobito ribolova, kao što je npr. lov na morske pse, koji je u vrijeme snimanja filma već bio zaboravljen, pa su sami ribari morali naučiti takvu vrstu izlova uz pomoć harpuna. No, upravo iz tih priređenih, rekonstrukcijskih dok. prizora redatelj gradi fabulističku, dramaturšku i retoričku snagu filma, razvidnu npr. u prizoru u kojemu žena i sin s obale nemoćno promatraju muževljevu odn. očevu borbu u čamcu s morem. Film je inovativan i na tehn. planu, jer je Flaherty rabio ručnu kameru sa širokokutnim objektivima velike dubinske oštrine, a i teleobjektiv, što mu je omogućilo da s obale registrira zbivanja na moru. Iako je korištena irska nar. glazba, Flahertyju se zamjeralo studijsko snimanje dijaloga. Komercijalno uspješan, film je nagrađen (kao najbolji strani film) na festivalu u Veneciji.

D. Marković